Crnjanski, Miloš - Seobe 2
i sami uvideli da je bolje, tako, po ruski, slušati, ali kad su stigli u Kijev, s početka, još su se, kao konj pod prvim jahačem, lomili. Pavle nije nameravao da Kostjurina ljuti. Ševič je, međutim, prevodio, po nešto i dodajući.
A kad konjušar priđe, da je odvede, životinja okrete glavu i pogleda za jahačem, svojim krupnim, crnim očima. Kao da žali što se rastaju.
Nije znao koga je udario. Ta kobila imala je običaj da, iznenada, legne na leđa, sa jahačem u sedlu. Petar je, glavačke, pao na zemlju, a ona ga udari, kopitom, u glavu.
A pod novim jahačem su se ritali, kao čopor matorih magaraca. Ševič je, pred tribinom, nastavio da oficire poziva, sa svog spiska, kao što
Ode do topovskih šupa, i izmoli od oficira, artiljeraca, onu kobilu, koja je imala običaj da sa jahačem legne na leđa, pa je izvede na egzercirište, tamo, gde ga je bila zbacila.