Matavulj, Simo - USKOK
Za njom Joke: — Jao, bane, moj đevere! Knez se podnimi na jednu ruku, a drugi dlan položi na Jankovo koljeno. I stara katunska orlušina, kojoj bjehu oba krila slomljena, sakri suze.
ustajaše s nadanjem; cio dan provođaše u tome; svakoga večera, kad bi Bajica poštonoša ispraznio svoje bisage, drhataše Jankovo srce, pa bi ga spopalo očajanje. Najposlije izgubi san i poče vehnuti, a o svome tajnom stradanju ne pomenu ni vladici!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Dugo i dugo, prekrštenijeh ruku, gledala je lijepa djevojka u blijedo lice Jankovo. Oganj goraše nejednako. Čas bi planuo te rasvijetlio čudan prizor.
Promišlja na ponašanje Jankovo otkad mu je u kući; spominje se svega, ali ne vidi ni traga kakvoj sumnji. Prebira opet u pameti neće li se sjetiti čega
Tako je Stana živjela u očevoj kući, pazeći stare i njiveći sina i brata. U domaćoj čitulji bilo je zabilježeno i Jankovo ime. Pop ga je pominjao odmah za Petrom i Milunom, sinovima Pejovim.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
u tursku ordiju pred čadora od Kladuše Muja, pred Mujom se smjerno poklonio, a veli mu silna poturica: „Što je, more, Jankovo kopile? Što li te je opravio Janko?
Njemu reče od Kladuše Mujo: „Hoću, sine, Jankovo kopile, sad će Alil na megdan izići“. Pa on skoči na noge lagane, te opremi nejaka Alila, izvede mu đoga debeloga, te
Veli njemu Sava od Posavlja: „Kad se, bego, prestavio Janko, kam’ Jankova tri ćemera blaga? Kam Jankovo ruho i oružje?“ Tad govori beže Ali-beže: „Janko vam je blago ostavio, ostavio blago i oružje, kad dođete, da ga