Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Kada to učini, onda će dete iz nje „izleteti kao namazano“.¹³ Neke trudnice u boljevačkom srezu paze kad petao jari kokošku, pa kad s nje padne pero, uzmu ga i sagore, a njegov gar popiju da bi lakše rodile.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Božičini obrazi preplanuše kao vatra, a u tamnim očima što na nj zamiču jednako nešto igra, mami ga i jari.. . A vino je jako, jevtino, a kad se prospe, preliva se u suncu, zemlja njime miriše i željno ga u se upija.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ali još nije čisto odlučio koju će: odumiće zadnji čas, kad mu dogori. I sada, gazeći blato, misleći na cure, jari se, strast ga zanosi. —Neće druga pobjeći, — pomisli, — neće, boga mi!
Rade se nečemu sjeti, pa ustade sa kamena i pođe ka svojoj jari. Nožem poče gladiti neizrađenu držalicu od sjekire, pa nije Mašu opazio, već kada je nada nj došla.
Maša i Rade kao da osjetiše podzimnu noć i časom zaćutaše. A i goveda, vikla jari, vraćaju se s paše. Rade ih prikuplja i goni ka ulazu.
— „Dokona”, veli i puče od smijeha. Pop Vrane, otkada čobani proniješe glas da su Radu vidjeli sa Mašom u jari noću, strasnije čezne za njom.
— smije se Petar smijehom što šamar nosi, ali izdrža. Platićeš, Velju ti!... — Porubaj me za prvo i za ovo! — jari ga Vojkan. — A mogao si glavne... već vrag ne dam.. Bolje dati advokatima... Operušaše nas do boga!... Porubaj me!
Uputi se uzbrdicom i, lutajući, put ga dovede jari, gdje je ljeti blago svraćao. Prazna je, vrata rasklimao vjetar, i nad njima visi salomljena grana drveta: vjetar njome
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Preostaje jedino da se poseju jari usevi, ako već nije kasno. Možda će ipak biti žita, sa zalihama koje postoje u Kuli, ako bog htedne da podari sunčano
Ne pomera se nijedna liska, ni daška vetra. Osim zrikavaca, ništa se ne čuje, a oni po celi dan cvrče u treperavoj jari. To pištanje mi svrdla uši. Teskoba, svrb, znoj. Gde čovek da se dene, kad se u sve uvukao smrad.
Bili su masni i tromi, izvrnuti na grbava leđa, panično su micali svojim tanušnim nožicama tu na sunčevoj jari, daleko od tamne trulovine.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Ama na jedan mah, čim smo se ugledali. Pod vrelim zracima sunca, u ustreptaloj jari, vodila se strašna moglenska bitka.