Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Izađem napolje, imam šta i viditi: oba sede u snegu, našarali svu avliju premeštajući se, više nego dva jata prepelica. Zapitam: „Šta je to, braćo, ako Boga znate?” — A oni: „Ta ne brate nego dušmanu, zašto nas noćas pobi?
Dučić, Jovan - PESME
Taj arhipelag gde su cvetala Tek otkrivena polja rumena, I himerična jata sletala Na mladu brazdu prvog grumena. Gde neprohodne šumske pagode Drže u nebu zvučne svodove; Gde daju, kao
Zadnji pram magle negde puši, Kroz močvar vrište luda jata; Žut potok s brega pesak ruši, Sunčevo zlato sja iz blata.
jutrom onde gde večerom zasta, Uvek držeć čvrsto kraje zlatne niti; I moj dan bezmeran ushićeno sviti, S pesmom jata bolno raspevanih lasta.
I sto volja kao belih jata k jugu, Da sva na tvoj ostrv padnu očarana; I sto vera da ti slede jednog dana — Kô sto blede dece u litiju dugu.
A naše ljubavi što su davno pale, Kao pobijena jata na pô puta, Još žive životom svog prvog minuta U očima što su nekad rasplakale.
Mru u jednoj reči što se nije rekla, A u kojoj beše sto vrela života... Tako jata zvezda što su prostor sekla, Mru u kapi rose na listiću plota. Od ljubavi naših veće su tišine...
I ja ću da vidim, iz jezive sene Kad izlete bela raspevana jata, I kako je slična ta sreća iz blata Boginji rođenoj iz sunčane pene.
Na tom ostrvu sijaju šume kao široki plamenovi u nebu. To je od neizbrojnih jata papagaja sa vatrenim bojama čije mahanje krilima daje ostrvu izgled strašnog požara.
Pod noć, ta jata stoje nepomično po granju i zemlji, i gledaju svojim hladnim očima zapaljeni horizont na čijoj crti zalaze i izlaze mirna
Afrika
Gde god padne pogled vidi se po dvadeset, po trideset njih u isti mah, a naslućuju se hiljade, Jata ptica, što lete precizno, pravo, kao strele iznad njih.
Čim se osvrnemo oni šumno i složno nestaju u dalje krune drveća. To su čitava jata koja odleću kao ptice. Švajcarac ih više ne vidi.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Nad ritinama i vrbacima počelo je da se vedri i kraj kola začuše se prve ševe. Vidik je bio pun jata vrana i sve više svetao od bezmernih, ravnih poplava i bara.
U praznini iza njih, od stoga do stoga slame, letela su jata vrabaca. Najbliži je bio obešen o jednu krušku, na kojoj beše još dosta zrelih plodova i, mada mu konj ne htede ni
Sneg beše napadao do kolena, zavejao gole grane i stabla drveća. U sivom obzorju graktala su jata vrana. Na mesečini, pojavljivahu se čopori vukova.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Ali nije, izgleda, bila stvar u tome. Činilo mu se da ovde na Terasi, ispod zastava Igara i tromog jata ugojenih turističkih golubova koji su ga posle šestog pića veoma podsećali na leteće krave, ne sedi uopšte on, već
Moguće je osetiti vetar na licu i suvi, klepetavi zamah njihovih krila. Poput jata riba, poput senki koje to jato ostavlja na peskovitom dnu, male sive mrlje doleću noseći sa sobom talas mirisa stare
Te ptice. Starac prosipa zrnevlje žita i one ga hvataju u letu. S druge strane grada doleću nova jata. Jedna sa mirisom kupusnih bašti, druga sa ukusom novih četvrti napravljenih od betona.
– Radi seo njegovoj kući...—prošapće Bel Ami,a zatim, pošto ga od grmljavine jata Pufko ne čuje, on vikne: – O njoj se radi! O kući!
O kući! Pufko pretražuje komad po komad vrelog asfalta ali ne pronalazi kuću. Razgrne jaru i jata ptica, ali kuće i dalje nema pa nema. – Tamo nema nikakve kuće ... – Ta kuća... — viče Bel Ami. – Nisam slep!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Tu su ti šume i polja rodna, poneka bašta, njivica plodna, skupljala to su čitava jata za mene lično gladnoga brata.“ Zamuca vođa: „Tako mi brka, đidija ovaj sve živo krka! ...
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
je oko sedam časova, ali još sasvim daleko od večeri; mogao sam da vidim, jasno ispod sebe, žurno proplivavanje čitavih jata riba. Dva mlada čoveka oslonjena nedaleko na ogradu mola gledala su ih takođe. Pljuvali su s vremena na vreme.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Osveta je stigla. Na poljima leže naduvene lešine iskolačenih očiju, a jata gavranova se pripremaju za gozbu... Ili se pogruženi i zaplašeni provlače zarobljenici kroz porušena sela i, kao da
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Po potesu blista se bistra rosa, miriše svež ju trenji vazduh, preleću velika jata grlica, spremna za odlazak, a dole u trnjaku, jasnim I zvonkim glasom, čika kos...
Zašto ona odjednom oseti neku prijatnu zebnju u duši?... Zašto povrveše iz duše čitava jata nade i zanosnih snova?... Zašto joj se pronese u pameti odjednom sjajna misao: slobodna !... slobodna!...
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
I dokle mati na grudi stiskava Čedo — zvezdama mala jata brode Anđelske duše nevinih žrtava. JOVAN PUSTINjAK 1. Ribizle Surovi asket što je mesto kruha Jeo skakavce — što je
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
Sad nastaje »koncentracija«; u omanjim jatima tunj se upućuje na jug, jata se usput susreću i sastavljaju, putujući neprestano po vodama čija temperatura ne silazi ispod + 14˚.
Rakić, Milan - PESME
PONOSNA PESMA Bezbrojne su oči po tvom stasu pale Ko umorna jata na pomorsku lađu, I, sve očarane, za trenutak stale Da na tebi odmor i lepotu nađu.
Ćuti mrka šuma borova u tami, I priroda cela ćuti. Noć se hvata. Nečujno proleću zadocnela jata. A mi, kao dvoje siročadi, sami, U svežoj tišini prirode i noći Osećamo jasno, sa tugom i stravom, Da u našoj duši
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Za njim jata prokletoga kota, da opuste zemlju svukoliku kâ skakavac što polja opusti. Francuskoga da ne bi brijega, aravijsko more
crni bješe priklopio, sto hiljadah pritislo Turakah, oko tebe puške grmijahu, frištijahu hiljade momakah a grakahu na jata vranovi.
SESTRA BATRIĆEVA Kuda si mi uletio, moj sokole, od divnoga jata tvoga, brate rano? Da l' nevjerne ne zna Turke, Bog ih kleo! e će tebe prevariti? divna glavo!
Bože dragi, svijetla praznika! Kako su se duše prađedovske nad detinjem danas uzvijale! Igraju se na bijela jata, kako jata divnih labudovah kad se nebom vedrijem igraju nad obrazom svijetla jezera.
Kako su se duše prađedovske nad detinjem danas uzvijale! Igraju se na bijela jata, kako jata divnih labudovah kad se nebom vedrijem igraju nad obrazom svijetla jezera.
Pandurović, Sima - PESME
NA KAMENOJ KLUPI U mojoj duši šými tako tajno U mrku ponoć i u veče sjajno Neznanih, mutnih želja crni let, K’o jata tica raširenih krila, Prošlosti senke, što je jednom bila, I sada senči iluzija svet.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Sluga, na to, otvori neku tezu, iz koje istrča po avliji čitava jata i krda paunova, faraunaka, čudnijeh nekijeh kokošiju i intuša, pa bijelijeh zečeva, vižladi, jedna čista svinja i jedna
Što ga preostani to je žućelo i kapalo samo na zemlju. Jata vrana i gavranova gakahu po pustijem poljima i po sivijem golijetima. Divlje patke i vranji padahu po močvarama.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Ti samo znaš šta bruji U toj džungli od tela: Kolju se lav i slavuji I kriče jata bela. Niz tebe sav krvari Medved sa vencem od inja I slepe slonovi stari. Prepun si zmija, majmuna.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Svuda, dokle je dopiralo oko, lelujale su morske sase i korali, strelimice jurila jata riba. Plačko u čudu raširi oči: pravo prema njemu letela je riba s crnom prugom na leđima, i mahala perajima kao
— reče majka i raširi krila da zaštiti ptića. — Ili ga ostavite na miru! — Neka ti bude! — reče vođa jata. — Ali znaj da od njega nikada ništa neće biti! Jedino je majka verovala mališanovim rečima. — Biće od tebe letač!
U kljunu mu je bila velika plava riba. Takvu još nijedan galeb nije ulovio. Ali ni majka ni ostali iz jata nisu gledali ribu. Gledali su nekadašnjeg kržljavka.
Srebrni galeb je slegao ramenima. Isto to je činio i na pitanja Vođe jata u kakvim je odnosima sa Mesecom, je li zaista Mesečev brat. Ako nije, neka objasni zašto je drugačiji od ostalih?
Ako nije, neka objasni zašto je drugačiji od ostalih? — Objasni! — bio je uporan Vođa jata. Srebrni galeb je ćutao i odlazio, uvek se iznova vraćajući, sve dok majka nije izlegla nove ptiće.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
zaudarale su vode iz jarka kod Stambolkapije, niko vije naricao, činovnicima se, ispod cilindara, cedio znoj, jata krupnih roda i divljih pataka kružila su brzo, nad Terazijama i Barom Venecijom, pod nebesima nije bilo ni daška, išli
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
očiju mome srcu, i sve pute Duši, da bi ipak sva nestala u te, Kao izgubljeni zvuk u dolinama; I sto volja kao belih jata k jugu, Da sva na tvoj ostrv padnu očarana; I sto vera da ti slede jednog dana, K'o sto bele dece u litiju dugu.
Mrtve sa živim vežu naše niti; I s nama vazda uza te će biti I oni koje davno trava krije! „Prigrli ova jata blagodatna!... I kada jednom dođe smrti doba, Naša će suza na kam tvoga groba Kanuti toplo k'o kap sunca zlatna...
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
vječite ljubovi, uživaju besmrtnu nasladu koju smrtni ne zna voobrazit; legioni, opet, neizbrojni, na uredna jata razasuti po nebesnoj blagodatnoj sferi, njihajuć se na zefirna krila, poju pjesne vječite ljubovi.
te bjesuju i za žertvom riču u mrakama po gadnim volnama; tamo hidre strahovite fište, mnogoglave, na velika jata, dignutijeh nad pučinom glavah; tamo mrske bez broja ehidne iz prostrane i žedne utrobe dižu mukle i plačevne
Popa, Vasko - KORA
kuća sjaje se Kada prođemo Stopalima našim Pločnici igraju karte Zvezda smo iznenadna Na licu prolaznika Jata iznenađenja Hranimo sa dlana 20 Iz tvojih dlanova Piju živu vodu ptice Plave i smeđe ptice Koje nam iz očiju
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
One pokrivaju od pamtiveka nebeski svod. Otkad se pojavio na Zemlji, čovek ih je posmatrao, razaznao njihova jata i dao im razna imena.
Svi pogledaše onamo, a Pitagora nastavi: „Tu zvezdu možete lako pronaći na nebu pomoću jata Kola, koje je svake vedre noći jasno vidljivo na nebu.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Na visokim topolama vide se jata pokislih vrana. Gledam ja Ivana Ilića, vidim, velika ga tuga obuzela. Prilazim ja, ali me on i ne opaža.
I on gleda za njima, gleda. A od ono nekoliko golubova stvaraju se čitava bela jata i rojevi, hiljade, milioni golubova, sve manjih i sitnijih, i sve tako dok se ne pretvore u snežne tačkice bele kao
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
su mi upadale u griblje i jazove, oko gležanja mi se obavijao slak i kupina, a iz gustiša su nenadno preda mnom prhala jata prepelica.
Petković, Vladislav Dis - PESME
PROSTO IME Kroz moju dušu prošla su dva rata, Dva stara orla zaveta i slave, Prošla su crna, zasićena jata, Pali krstaši i zastave prave.
Dva večita orla: sloboda i sila, Zapevaše pesmu krvavih otkrića; Dva njihova jata nebo su nam skrila: I padaju oči i glave orlića.
Koje li je doba smrti i užasa? Dva prastara orla svoja jata vode. I padaju glave, lepe i bez glasa, Po putu što vodi prestolu slobode. 1915. IDU Oči im vire iz grobnice straha.
Tesla, Nikola - MOJI IZUMI
Gotovo mi je srce prepuklo na rastanku od naših golubova, živine i ovaca, od našeg veličanstvenog jata gusaka koje bi se jutrom dizale pod oblake, a sa zalaskom sunca vraćale sa svojih hranilišta u tako besprekornoj
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Znali smo da su se volovi na ispaši kretali prema dobu noći, a ovo vreme smo procenjivali po položaju zvezdanih jata kao što su Orion i Sedam Vlašića. Pazilo se i na kretanje Večernjače i Zornjače.
I kao da se neko trudio da nas specijalno zadovolji, na ovom putu smo doživeli mnoga prijatna iznenađenja. Čitava jata delfina kružila je oko našeg veselog broda i ja sam, u šali, primetio da se oni pojavljuju da bi se poklonili našem
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A nad njim jata galebova, gonjena vetrom, derahu se: čijuu, čiijuu! Utrobu toga staroga kaštela Ivo Polić kao dete nije nikada mogao da
tišina, džamija zatvorena ćuti, minaretu ne da oduške ogromni platan, a oko grobnice nekoga vezira, tu ubivena, zuje jata šarolikih boja. Zalutali galebovi Mramornoga mora savijaj u se nad porušenim gradom i kriče...
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Kroz jata dobrih zvezda, kraj sunca, kraj meseca, Razgledô j’ sve što do sad nije vidô, znao, Već blizu naše zemlje osetio je
Krakov, Stanislav - KRILA
na Flandrijskim ravnicama, nevidljivi u magli, dok se u vazduhu lepršao šum njinih polomljenih krila kao bekstva jata preplašenih tica, i dok su dole kanalima umorno tekle crvene raskaljane vode. Preplašeno su klepetali mitraljezi.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Gde god padne pogled vidi se po dvadeset, po trideset njih u isti mah, a naslućuju se hiljade, Jata ptica, što lete precizno, pravo, kao strele iznad njih.
Čim se osvrnemo oni šumno i složno nestaju u dalje krune drveća. To su čitava jata koja odleću kao ptice. Švajcarac ih više ne vidi.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Misleć’ na te, misleć’ na te, Kad samoća srce strelja, A iz srca razbiju se Puna jata raznih želja, A zlatne su — ti ih zlatiš, Tebi lete — ti ih vratiš, Divlje ti se ptice čine, Ne poznaješ jade njine,
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
U šušnjakma okol’ njega Od slavuja gusta jata Pesama im slatka nega Prolazeće redom zove, Da pod drvam, međ ružama, Na mirisnim posteljama Teškom telu pokoj
Izlećeše vila jata. Otvorena sva je tajna: Čarolija silom baju, Udesile grla bajna, Plena pesme izvijaju Krasne vile zlatokose.
Bojić, Milutin - PESME
A sad okov zlata. Mesto mramor-tela gnoj nesitih rana. Nada mnom siktaše krik posmrtnih jata, Rušio sam kule, satirao čete — A danas sam željan krvi iz tvog vrata!
njih već ostavi traga, I tuga Bilog iz vijuga veje: Seća se danas strasne čežnje, gde je Sahranjen spomen na let belog jata, Što ode u noć bez zbogom i kradom, Još šum mu čujem kroz magline plave, No noćas pahne nekim grobnim hladom.
Ćipiko, Ivo - Pauci
A on ih vinom poji da požure... I sa drugih livada u toploj noći čuje se cika i dolazi ljudski žagor kao iz jata ždralova, dok uzmakla rijeka mirno teče i ne treba izuvati se da se preko gaza pređe.
Napolju dočeka je jači vjetar, pa stade sipati pred nju sa zamrla drveća suvo lišće što šušti kao šum jata ždralova za tihe noći i sve se po tlima stiže, dok se negdje u zaklonici ne smiri...
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
kao prikovane na nebeskom svodu i ocrtavaju na njemu različite figure, tako da ih oko samo od sebe vezuje u skupove ili jata.
Još je sjajnije jato Oriona, a vrlo je karakteristično i jato Plejada, zvezda zbijenih u gustu gomilu. Ko se u ta jata jedanput pažljivo zagledao, nikada ih ne zaboravlja, i uvek će ih lako upoznati na zvezdanom nebu.
su vavilonski sveštenici, već najmanje pre četiri hiljade godina, a možda još i pre, grupisali zvezde neba u zvezdana jata i nadenuli im imena.
Sva ona jata koja sam maločas nabrojao, spominju se, kao već davno poznata, u spevovima Hezioda i Homera, i u starojevrejskim spisima
Tim grupisanjem zvezda u jata i njihovim nazivima, koji su se očuvali kroz hiljade godina, izvršili su vavilonski astrolozi prvo katalogiziranje
Posmatrajući zvezdano nebo, oni su opazili da ono ne stoji na miru nego da se kreće; zvezdana jata na zapadnoj strani neba spuštaju se, ne menjajući svoj oblik, prema horizontu, da onde utonu, dok se na istočnom delu
spuštaju se, ne menjajući svoj oblik, prema horizontu, da onde utonu, dok se na istočnom delu horizonta pojavljuju nova jata i penju u vis.
Oni su veoma rano opazili da, sem onih zvezda koje su oni grupisali u jata, ima i takvih koje se ne dadu uvrstiti ni u koje jato, jer se pomeraju od jata do jata.
sem onih zvezda koje su oni grupisali u jata, ima i takvih koje se ne dadu uvrstiti ni u koje jato, jer se pomeraju od jata do jata.
zvezda koje su oni grupisali u jata, ima i takvih koje se ne dadu uvrstiti ni u koje jato, jer se pomeraju od jata do jata.
vrlo pažljivo, pa su one zvezdane skupove, ispred kojih se ono prošeta na svome godišnjem putovanju, grupisali u dvanaest jata, koja su dobila ova imena: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Devica, Terazije, Skorpion, Strelac, Kozorog, Vodolija, Ribe.
Svako od tih jata dobilo je svoj naročiti znak ili simbol. Te simbole su upotrebljavali Rimljani, mesto zastava, kao znakove svojih vojnih
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
– ĐAČKI JADI MILAN KUJUNDžIĆ ABERDAR Katkad mi se čini nebo Grdna sovra mermerova. A kraj sobe oblačići To su jata đavolova. Pa se krve crne hale Oko zvezda – suha zlata, Oko starih mamljivica, Grešnih para i dukata!
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Čitavu večnost šume talasi, pa šta? Sedefna ruža saže glavu i zagleda se u pesak preko kojeg su klizile senke ribljih jata, a na steni, ne većoj od pedlja, pevušila koralna grana. Mogla bi s njom da popriča: možda zna nešto o oblacima, o cveću?
Kao srebrne strele letela su jata riba. Ribica nije prestajala da priča o oblacima koji plove visokim, plavim nebom, o cveću rumenijem od korala i vetru
Sedeći zatvorenih očiju imao je utisak da čuje kako hitro klize senke ribljih jata preko belutaka na dnu reke. U sluhu mu je brujao šum talasa i krčkanje kotlića.
Ali, kako poslati glas do Jata Kampedure i mudrice Tau Ka koja živi u najdubljoj rupi neba, a više od bilo koje zvezde zna?
Šantić, Aleksa - PESME
Mrtve sa živim vežu naše niti: I s nama vazda uza te će biti I oni koje davno trava krije! Prigrli ova jata blagodatna! I kada jednom dođe smrti doba, Naša će suza na kam tvoga groba Kanuti toplo ko kap sunca zlatna''...