Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Buljuk se zvijezda uz Mjesec jati, oblak ih sivi pažljivo prati. Dolje na zemlji staza se vije i junak jezdi, Delija neka, lopova četa uz put se
Bojić, Milutin - PESME
što ne znaju stati, Što, onemele, u sutonu svesti, Sen snage skupiv u čelične pesti, Steg u krv bodu, gde se očaj jati? O, pošli munje!... No za senku slave Oni će dati otupela čula I mreti svesno kraj dedovskih kula, Da.
Njin gospodski pogled svud me prati. Ja bivam nema i bezvoljna lutka Iznad koje se niz oblaka jati, A pati Što krv će tvoja u nju da se utka.
I tiho jecam sred večeri pozne. XXIV Sav sjaj što neću kraj mene se jati, Sva prazna laska strasno me celiva I hučnom igrom žuđen idol skriva I orgijama sunca hod mi prati.