Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Izbliza sam poznavao tu vrstu ljudi, za koje je dodir s javnošću nasušna životna potreba, i znam kako taj dodir s vremena postaje prava nužnost i tiranin, kao navika na opojne droge:
taj dodir s vremena postaje prava nužnost i tiranin, kao navika na opojne droge: isključeni iz tog strujnog kruga s javnošću, oni se brzo suše i doskora se u njemu raširi osjećanje besmislenosti vlastitog postojanja.
Proveo sam, dakle, godine i godine u nekakvom kontaktu s javnošću, s „teatrom”, u raznim stepenovima dostojanstva odnosno poniženja.