Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Odmah po izlasku iz štampe knjiga je, zbog „neprihvatljivih stavova” u zapisima Pismo osnovcima i Postscriptum doživela javnu osudu pa je, po odluci partijske organizacije izdavača, povučena iz prodaje.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— razočarano se vajkao djed. — Greota jedna — nesmjelo se javnu Sava. — Greota i sramota. Ne daj bože da još čuje onaj hodža iz Potkalinja, tuđa vjera, ne bi se živo od bruke ostalo.
Nigdje ni žujove ni seljaka. — Već je taj nekud zdimio s kravom, ne bi ga sad ni božija majka našla — javnu se Vasilije i saučesnički se osmijehnu kao da se tu o njemu baš ništa ne radi. — Šta li ću sad kazati komesaru?
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
vezu je održavala pukovska kujna, koju je za našu četu držao četni narednik Jovanović, za koga se šuškalo da ima javnu kuću u Kikindi. Imao‑ne imao, on je i pod artiljerijskom vatrom stizao do nas, u mraku.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Tako je kod svih. Obično se zahvale toplim pismom doktoru koji ih je operirao, a neki dadu i javnu zahvalu u novine. A zatim se stvar počinje razvijati ubrzanim tempom. — Zašto pak to?
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Pančevačko prosvetno društvo, koje se zvalo ”Akademija”, priredilo je svečanu javnu sednicu koja je istovremeno bila i proslava “Dana Vilsona," koji je slavio čitav grad.
inženjera, prema Statutuje da raspolaže poklonom ”u cilju unapređenja inženjerske delatnosti i svih grana nauke i da vodi javnu tehničku biblioteLau.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
od sličnih eventualnosti, on je u zaglavlje lista stavio ovakav podnaslov: „List za sve javne interese kao i za svaku javnu reč, izuzimajući profesorske polemike“.
Ono što je u glumačkome pozivu naročito prijatno, to je što on svoju javnu reč, svoj posao, svoju zadaću, vrši maskiran.
— A novinar? — Novinar? — učini iskustvo i ponovo mu se uzneše obrve na čelo. — Odista, voditi javnu reč vrlo je mužastven poziv, pa ipak taj tako mužastven poziv sastoji se iz ženskih osobina.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ramenu, razdvoji ga na sedlu bojnome, bojno sedlo na konju doratu, a dorata na zemljici crnoj, i još zemlje malo zavatio! Javnu mu se Starina Novače: „Be aferim, dijete Grujica! dok sam i ja tvoga doba bio, mogao sam tako udariti“.