Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Petrija, sestro... Ona je dohvati za ruku, posadi je pored sebe, zagrli je, i obe se zaplakaše. Kako slatko jecaju — kao sisančad! Sve ćuti, ništa se pod nagim bogom ne čuje; samo se njih dve zagrlile, jecaju i ljube se.
Kako slatko jecaju — kao sisančad! Sve ćuti, ništa se pod nagim bogom ne čuje; samo se njih dve zagrlile, jecaju i ljube se. Anoka nju gde stigne, Petrija nju za vrat i u čelo. I mesec kao da je nadigao one njegove obrve.
Ja bih pre umrla nego što bih dala da ti neko rekne okorne reči! Opet obe jecaju i zagrle se. — A đeda? — Đeda je, dušo, star i dobar. Idi ti samo njemu, sama tako, pa da vidiš! — Dobro, idem!...
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Na to uđe Čamča i vidi da plaču. — Šta je to? Vi plačete pokraj vina! Valjda vino nije dobro? Oni još plaču, jecaju. — Ta koji vam je vrag? — E, moj Čamčo, mi plačemo, i znamo zašto.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
su bile pocepane, ručnici providni od česte upotrebe, a rasušeni ormar, velik kao kuća, ispuštao je nešto slično jecaju kad god bi otvorila njegove rasklimatane vratnice.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Sv. Stefanović CXLIV MUZIČKE VIZIJE (1-2) 2 Jecaju i struje mesečevi zraci; K'o srebrna harfa mesečina svira; Plivaju i tonu magleni oblaci, K'o akordi puni kroz carstvo
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
njegova glava, cvilelo je nešto od onih finih, nevidljivih mlazeva što se tako čini kao da odnekud silaze i patnički jecaju, pa sve više savlađivalo sudiju u strašnoj klonulosti sasvim izmučene duše.
I kao ovi mlazevi, što onako fino predu i jecaju, i kao najfinija nevidljiva para svileno bruje, i nisu mlazevi, već istinsko brujanje što dopire iz beskrajnih nizova
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
i htedoh da vrisnem, kad za obližnjim stolom čuh kako moji drugovi Skakaljević i Zafirović, sakriveni gotovo, prigušeno jecaju. Starac, spazivši sve to, uspravi se u stolici, a preko lica mu prođe tih, ali krepak osmejak.
Ćipiko, Ivo - Pauci
S njima je rodbina, prijatelji i ostarjeli im otac i majka. Ugroženi mišlju hoće li svoju djecu ikada vidjeti, naglas jecaju, a i druga čeljad suznih je očiju.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Neki ljudi nabraše obrve, da li zbog učiteljevih reči, ili zbog popovske ofanzive. Žene su plakale. Počeše da jecaju neka deca, a Mija se gušio od plača. Gospodin-Vasa kašlje. On i Mimić uhvatili su se sada ispod ruke.
Spuštanje trostrukog kovčežića u zemlju, bilo je jezivo. Obojica očeva glasno jecaju; gazda-Gavra, bled kao krpa, zaboravio je da sveće razdeli sakupljenima s tri grudvice zemlje.
Šantić, Aleksa - PESME
Ti glasi u visini — Kô neki, Crni i meki, Pun behar raščupani — Rasipaju se u suton rani; Mirišu, Dišu, Šume, Jecaju, plaču, kô bona molitva duga, I upijaju se u me, U dušu svaki mi tone Kô jauk brata.