Jakšić, Đura - PROZA
— Nemam!... — I belim uvelim rukama pokrila je još tužniji izraz bledoga lica. — To je tužno! Ona je jecala od bola.
Ona je gorko jecala. Ja sam je, tešeći, pomilovao po uvelome licu, čekajući pripovečicu sirote Banaćanke. Kiša je padala pljuskom, sa
Šta sam znala raditi? Ljubila sam mu ranjene grudi, gustim pramenjem kose moje brisala sam krv s košulje mu, plakala sam, jecala sam... Oh, bože moj!...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Što si to uradio? Ti znaš da ti ja nikad reči nisam rekla, ali sad moram: srce me boli! — jecala je ona. — Bio sam ljut!... A ona, jogunasta, kao što znaš, ode!... A sad... eto!... I zaćutaše...
Dučić, Jovan - PESME
Niko ne bi znao da smo tužni bili, Da si ti jecala, i ja da sam plakô. Jer kako je sveta i čedna beskrajno Tuga što se nikad nije rečju rekla, Što je samo tiho u
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Žena je plakala, jecala, tako da je to Isakovič jasno čuo. Bila je sela, jecajući, na stolicu, oblačeći suknju, donju, i čarape, a zatim prekinu
gola, kao oparena, ona tad udari šakom kapetana, po očima, a zatim pade, plačući, sa postelje, na pod, ispod prozora. Jecala je glasno i ponavljala da je on krmak, prostak, seljačina.
Ne postoje trepavice boje pepela. Gospoža Evdokija je, međutim, jecala, i ponavljala da zna da postoji ta žena, da joj ga otima, i da ona nikad sreće nije imala.
Ništa ona nije kriva. Ona je, međutim, jecala, i dalje, i ponavljala da joj ga uze rođena mati – kao da se tome jako čudi i kao da je, samo to, boli.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Šta možeš. Sudbina... Promisao Božja... — Ali zašto je i taj Bog bio tako... nemilosrdan prema nama? — jecala je ona. Moja sestra je takođe plakala. — Dete moje, ne govori tako. Na kraju, svi ćemo mi izići pred lice Gospodnje.
Ćosić, Dobrica - KORENI
ni utrnule usne od ljubljenja kamena; onda se podvukla pod grobnicu i, s licem pritisnutim na kamenu kocku poda, suvo je jecala jedne te iste reči: „Sina, sina mi, Gospode, daj...“ Sveće su u kapanju dogorevale.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
zašto i mi ne čuvasmo tako Srce sa pepelom pokojnika mili'? Niko ne bi znao da smo tužni bili, Da si ti jecala, a ja da sam plak'o!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
kao skrušena, u očajno poguren mali globus, ukras na pisaćem stolu, nisam smeo ni da gledam, a šetalica na zidnom satu jecala je jedva mucajući sekunde dok najedanput, valjda slučajno i koliko da me potpuno dotuče, stade kao srce u samrtnika.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Nisam jecala. Opustila sam se, naslonila glavu na gredu i mirovala. Znala sam da suze idu po istom tragu, ali mi se činilo da mi je
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
— jecala je strina i, razume se, iz očiju je lila kiša suza kao iz rešetke za tuširanje kad se povuče onaj lančić. — Crni sine,
Šantić, Aleksa - PESME
Po rastrtu moru, kô po meku platnu, Padali su prvi galebovi. Neđe Molitva je rana u zvonu I klatnu Jecala. Sve grane, putanje i međe Pjevale su pjesmu. Mirisô je zdravi Vrijesak, i hridi sve sive i smeđe.