Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Zapravo, tek sticanjem imena dete dobija status ljudske jedinke i postaje legitimni (ali još ne i punopravni) član društva.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
društvenoj celini; romantičari ističu ono što je najosobenije i najekscentričnije u ličnosti, proglašujući pravo jedinke da živi na svoju ruku i za svoj račun.
Najčešća tema u njegovim pripovetkama, to je borba između jedinke, koja hoće da živi svojim životom, po svojoj glavi i po svome srcu, i porodice, koja hoće sve da potčini sebi i utera
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Tada nam se ljudske jedinke, sa teretom svojih duša, kreću kroz prazne, puste prostore, kao u knjigama Dostojevskog. A pod starost, opet progledamo
To će biti bolno, to će biti žalosno, ali, na koncu, to je samo nestanak jedne jedinke, i ništa više. To je, najzad, i sasvim prirodno. Sve drugo i dalje traje.
Ona je takve izuzetne jedinke izdvajala iz svih drugih razreda i podjela, prevladavala svako drugo obilježje, pravila indiferentnom svaku drugu
nego sebe sama, ludo sam ponekad držao da je stalno prisustvo smrti u nama prćija slabih, znamen neznatnosti ljudske jedinke. Kakve li naivnosti! Smrt je tačno našeg stasa i uzrasta: što je veći čovjek, veća je i smrt u njemu.
Bajat će opet o neuništivosti života i truditi se da smrt jedinke utopi u besmrtnost vrste. A malo zatim, isturit će na sunce svoj nosić i čovjek-umjetnik.
osmijeh i vedar pogled znak infantilne psihe, neozbiljnosti, nedoraslosti za dramatske vidove života — obilježje ljudske jedinke sitnoga zuba. Uvijek sam žalio što i u mojoj zemlji tako mnogo tušte čela i nabiru one kvrge i čvoruge i čomrde.
Činilo mi se da je gluhoća za blagodarnost najizrazitije obilježje ljudski nerazvijene jedinke, ili još mlada i neistančana društva.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Sporedno, je li biće svesno ili nerazumno. Ubijaju se podjednako među sobom. Za njihove tvorce jedinke su završni članovi beskrajnoga niza i smatraju ih kao nepotrebno trunje i prašinu.
Oko planeta obleću rojevi sićušnih svetova, koji se sudaraju i gase. Ali Vasiona ostaje. Isto se tako i jedinke na zemlji uništavaju, ali je život večan...