Kostić, Laza - PESME
Vidiš li vraga, onog starog, tvog? Jedva ga vidiš, slomio ga bog. Binjiši su mu sad krpetine, a mač i kruna podsm'jeh svjetine. Al' mnogi drugi stvorio se vrag, čas tu, čas tamo, svud mu vidiš trag.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
I da li ga prokle da u času tuge, I besvjesnog bola nad tim pustim grobom, Sadeć' plačnu vrbu u jeseni duge, Gr'jeh, kajanje sanja, i mladost za sobom?
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Kainovi bezbrojni potomci zlom svakijem zemlju ispuniše, gr'jeh im diza more nad gorama, al' im zloće iskru ne pogasi! Ah, kako je zemlja napunjena s idolima svakoga izroda!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ruke ti metneš u svilene špage moje, — hoć mi naći u špagu l̓jepu od svile mahramu, u mahrami, gospoće, stotinu zlatn̓jeh dukata, ku je vezla mahramu jedinica ćerca tvoja; dukate mi ponesi ti milosnoj ćeri svojoj, od mene je pozdravi, od
glase i priglase, kê ovako višnji hoće, kako ti su kleti Turci sve države zapl'jenili, — nevjera ih ubila, — a hrabren'jeh vitezovah mnogo u vojsci pogubili, cara bana Mihaila živa ga su ufatili, nevoljna junaka, Sekula ti sestričića smrtno
Još ne bješe ranjen junak ove r'ječi izgovorio, nebog ranjen junak, oko sebe ugledao često jato klet'jeh Turci; na prešu ti stanuo sluzi svojoj govoriti Ugrin, dobar junak: „Uzmi, slugo, moja slugo, tu Jankovu dobru
Cara bana Mihaila živa ga su ufatili — ovde je suvišno ga, kao i u sledećem stihu. Oko sebe ugledao često jato klet’jeh Turci, tj. ugledao oko sebe gustu gomilu kletih Turaka. Bjegu mi ti bjegaše, tj. bežaše. Na zdravlje ti dojezdiše, tj.