Upotreba reči jekne u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I opet nema tišina... I listak stoji, i ptica ćuti, i sve je zanemelo, samo iz duboke dubrave jekne poneki glas... Ali to nije glas ni čovečji ni životinjski...

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Kad vika jekne nad bučnom vodom, lukav se pacov smeška pod vodom. „O, lenji Tošo, nosaču buva, kraj će ti biti tužan i mrk, rep

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Još uvek si pod mojim negama: Pronosim stazom vodu kofama I kvasim zelen hum u žegama. Nek jekne bar u ovim strofama Gde je reč svaka skoro pojana Tvoje sad strašno ime Bojana.

Krakov, Stanislav - KRILA

i zadovoljan ponavlja u sebi: — Jest, ranjen sam na jurišu. Odmiče se sve više i više. Onaj bradati ranjenik tek jekne a kao odjek dođe mu podsećani jauk oficira. Pucnjava se sve slabije čuje. Najzad je i on došao na red.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

vihar podiže, Želje se lome po srcu mome, Traže megdana i traže krvi, Onde da budem — da budem prvi — Gde prvi jekne grom!... KNEZ ĐURĐE: Samo ti ćutiš, Radošu?... Šta je to?...

Ilić, Vojislav J. - PESME

8. Tugu ću svoju pokloniti rodu I grobovima otadžbine svoje, Da silno jekne usklik za slobodu S usana tvojih i sa lire tvoje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti