Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ukaza im se, kaže, kao što Sunce sija kroz jelovo granje. I druge žene doviknuše nešto Isakoviču. Ali je on ostao, kao omađijan pred tom ženom, sa ćerčicom, koja je pred
i smert, su blizu, pa je lako shvatljivo da je Trifun ugledao, tu Ličanku, kao neku Lunu, na pajvanu, kao Mesec kroz jelovo granje. On se nada, kaže, da će Pavle izbegavati svađu!
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Ugleda je lijepo Sunašce, Ugleda je kroz jelovo granje — Kol’ko se je ašik učinilo, Triput je se Sunce zaigralo, Pa odvuče lijepu djevojku, Da je uzme sebi za
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Oba živa oderao brava, pa ih pusti u jelovo granje: grana dirne, stoji dreka jarca, ovan ćuti, ne pušta avaza. Tada reče Kotarac Jovane: „O Tadija, našoj četi
Privuče se Komnen barjaktaru, pokupi im svijetlo oružje, pa zatrpa u jelovo granje, al’ ne može sablje Kuničine, jer je Kuna pritiskô poda se; oko njega tenef presiječe, ispod njega sablju
tridest Udbinjana, sve je pjano kako i pomamno, pospalo je kako i poklano; oružje sam njima pokupio, sve zakopô u jelovo granje“. Ne vjeruje Senjanin Tadija, dok ne viđe sablju Kuničinu: pozna sablju Hasan-age Kune.
Pa odoše u jelovo granje, izvadiše svijetlo oružje, o Turcima objesiš’ oružje, oćeraše trojica hajduka, oćeraše trideset Turaka, oćeraše