Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Pokolenja djela sude, što je čije daju sv'jema! Na Borise, Vukašine, opšta grmi anatema, gadno ime Pizonovo ne sm'je kalat mjesecoslov, za Egista uprav sliči grom
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
pesmi, j. je i demonsko drvo: na korenu joj sedi zmaj (Vuk, Pjesme, 1, 664). U drugoj pesmi: »Munja groma nadigrala Dv̓jema — trima jabukama I četirma narančama« (Vuk, Pjesme, 1, 235). Javor.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Sinko moj, ako ovako podrži, ne ostaje mnozima nego uzet' šćap u ruke, pa u prosjake! Jema ih i sada u selu, te nimaju šaku pure! I majka mu od srca uzdahnu. On se u to posvema sredio i naumio izići.
—A ženiš li se? —Zašto me to pitate? — I slatko se nasmije. — A zašto se vi, koji možete ne ženite? Ma da, jema dosta žen' po svitu. —Pa, imao si mladu? —Pustite! Triba se ustrpiti do bolje prilike, pa može se i to!
— Da bi onako za te! —Je, trudi gore od mene, i otac gladan mu ka pašče, — odazva se Cirilo. — A ča mu korist da jema? Ete, i danas je doša na radnju da siromahu iz grla odnese nadnicu. A šteta!... Lako ti je onako steć'!
Di je ta ščeta? Sve se posušilo, — odgovori Jelka i pokaza rukom na usahle boriće... — Neka ih tu! ... Vidićemo ko jema pravicu! — I luar gunđajući otide. Tada se i njih dvoje zagleda i mače.
— zapišti nanovo žena. — Ča je ovo nastalo? ... Grabe jedan ispred drugoga... A ča će meni ostat'? Muž mi nemoća jema godinu dan'... Uh! Ča je ovo došlo? — Ne bišete se dužit'! — Jesam li da, oli nisam? — planu trgovac. — Dali ste...
— Sve?! — besvjesno ponovi Ivo. — E, kuća je podvržena, vašem ocu, — jedva čujno izgovaraše starac. — A žena jema srca mene bidit', — naglasi jače. — Nikako propalo, bože prosti, k'o prokleto... — Koja korist da govorite?
Rabota sam dan i noć i krvavo se patija... — Za druge! — upade žena. — Je, ma ja sam mislija da svak jema dušu ka i ja... Ča nisam činija za šjor—Bepa, pa me prvi meće na put... Fala bogu! — I starac se zamisli.
— Pitam rič! — javi se iza male stanke šjor Peko. — Lipo govori šjor Tadić, ma šjor načelnik jema pravicu... Pobogu, da se razdili težacima golina da rabota ju, a mi bolji da pušemo u prazne šake!
a uto se javi vijećnik Jole: — Ja se ne bi' htio nikome zamirit', nu meni se čini da bi najbolje bilo razdilit'; svak jema svoje i radi na svome... Ma eto, ko je pametniji, neka odredi! — Vidi ti njega! — Upade mu u riječ šjor Keko. — Pusti!
— Ko jema ča govoriti mu? — Ustade posjednik Tadić i kao zamisli se... — Niste pitali rič! — opazi gospodin načelnik, — ...
Ča mislite! Eno i načelnik govori da bi ga valjalo podignut' do 3000%... Pa ko bi ga plaća? Najviše mi posjednici. — Jema prav' glavar.— prekide besjedu šjor Keko. — Pobogu, ča bi je za drugoga plaća?! Pa baš sada, kad su ovako lipe godine..
Još na odlasku govori nam prokurator: „Dobro ste ovi put prošli!” — i jednako se smije. — Ma jema li pomoći? — upita najposlije stari Ante, kad je sve ispripovjedio. — Jeste li bar poslije išli u advokata? — Jesmo.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
se majci ne mogaše, veće spremi u brašnu kolače, a košulje u bijelu platnu, pake sjede u lake hintove, otidoše preko Sr̓jema ravna.