Upotreba reči jena u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Stojim visoko. Dubina mosta d‘Jena, koja se beli i sjaji od kiše, i prolazi ispod čudovišta Ajfelova, odvodi u beskraj.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Jer posle svakog njegovog ponovnog odlaska u Tursku, mati bi joj po nekoliko dana išla slomljena i ubi|jena, a to sve zato što je jedino ona sve znala.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

i očigledno grčevitoga desetogodišnjeg rada prerasla u roman, a tezu o izrođavanju postepeno je nadrastala, da bi jena kraju i potisnula zlehuda sudbina same junakinje.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

ODA K SAMOM SEBI (str. 136). To je zapravo jena od slavenskih oda Mušickoga, štampana u Stihotvorenijama, Budim 1840, II, 135—6, a na srpski ju je preveo Miloš

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

beskućnik, kome su "mač i puška i otac i majka,/ dvije male bratac i sekuna,/ oštra ćorda vijernica ljuba,/ tvrda st'jena mekano uzglavlje,/ kabanica kuća do vijeka".

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti