Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Koliko je u rukavu žica, Toliko ga ud’rilo str’jelica.“ 120. Alipaša na Hercegovini, L’jepa Mara na Bišću bijaše. Aj, koliko su nadaleko bili, jedno drugom jade zadavali.
Aj, koliko su nadaleko bili, jedno drugom jade zadavali. Knjigu piše paša Alipaša: “L’jepa Maro, bi li pošla za me?
trava do rukava, Graorina do ramena, Djetelina do koljena, Po njoj pasu tri pauna, I tri tice paunice, Čuvala i’ l’jepa seka; Na seki je pregačica, Nit je tkata ni snovata, Ni u brdlo uvođena, Već od zlata sal’jevata.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Mili bože, čuda velikoga! Da je kome stati pa gledati: kako kroji kalu vučetinu, kako c’jepa suru međedinu, a rastura orlu perušinu!
ćuzel-odijelo sve u srmi i u čistu zlatu, a pripasa svijetlo oružje, načini se mlada seratlija, a đevojka i od sebe l’jepa! Pa odatle otište dorata i oćera poljem pred svatov’ma.