Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Savi, Kraljeviću Marku, Milošu Obiliću, Stefanu Dečanskom, Despotu Stefanu Visokom, prokletoj Jerini i dr.); e) životinjsku (etiolišku) (o kornjači, vuku, pauku, svilenoj bubi, bubi, kukavici, vrapcu i dr.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
na umu i to da je narod vladavinu Burđa Brankovića, Vukovog sina, zapamtio po zlu n prokleo je u pričama i pesmama o Jerini. Da li je to slučajno što dve najomrznutije ličnosti pripadaju jednoj istoj porodici?
ni naši gospodari: Bijeliću i Zlatokosiću, u tavanici gospođe Jerine, pa ih hoće mlade da pogubi; no se moli gospođi Jerini nek ih pusti iz tavnice klete“. Al' govori Oblak Radosave: „Čujete l' me, dvije moje kume!
Vi uzmite dvoje đece ludo, pa idite dvoru bijelome a ja odoh Smederevu gradu moliti se Đurđu i Jerini neka puste vaše gospodare iz tavnice, da je bog ubije!
on njima božju pomoć dade, pa srdito ode govoriti: „Gospodaru, Smederevac-Đurđe, jazuk tebe i gospodstvu tvome što s̓ Jerini, Đurđe, dopustio te pogubi tolike vojvode i polomi krila od krajine!
na gornja vješala, otišlo je trideset katana, odveli su dvije vojevode, hoće ti ih danas objesiti; no se moli gospođi Jerini — neće l̓ ti ih ona pokloniti“.
“ A pripade Oblak Radosave moliti se gospođi Jerini: „O gospođo, Đurđeva Jerino, pokloni mi dvije vojevode, ta nemoj ih mlade pogubiti!
ih dvoru bijelome, ugosti ih u bijelu dvoru, pa ih zdravo doma otpustio, i bješe ih Rade naučio da ne drže vjere u Jerini.