Upotreba reči jeta u književnim delima


Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

I pade mladoj na lice; Plaho se mlado probudi, Naranču stade proklinjat: “Narančo, Vojko, nevojko, Ti puno cv’jeta ćetala, A malo roda rodila! Jer mi se ne daš naspati Malahnim čedom na ruci?“ 217.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

- davno, prije mnogo leta, U dan jedan mutni, jesenjski, i mokri, Kad kapaše voda sa drvlja i cv'jeta, I kad mrtvi danak teška magla pokri: Sprovod jedan stiže, hrpa mračnih lica, I u pusto groblje utjeraše kljuse...

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

tihe nebesne ravnine milioni lećahu šarovah na uredna kola i redove, kolik' luna na teleskop vidna, a lunina cv'jeta i svjetlosti; na njih bješe besamrtna ruka različite izvezla planove, pobijede i veselja neba, sa bojama raznim

O nevini sinovi prirode, o mudrosti prosta najsjajnija! Do rođenja sv'jeta istinoga, vi presretni poklonici sunca!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

jakom; Onde, velim, nije ni zimi ni sn'jega, Ni ledene r'jeke, ni klizava brega, Onde vsegda carstvujet vseščedraja cv'jeta, Onde zimi i ljeti slatko voće cvjeta...

sveto jutro, jutro nove žizin, Kad se sresmo, mila Vido, jednog duha blizni, Moj je žrebij divno rješen sreće ovog sv'jeta, Godine mi iz vesana nastale i ljeta.

Duha tvoga blagovonom uhaniju nema Ni što gora, ni dolina, ni što polje sprema; Podobni mu ostrov nema uhanijem cv'jeta, divni sostav pristrastijam vozmužavših ljeta!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

a odsade moje čedo drago; vataj, sine, konje u intove, i ponesi šest tovara blaga: idi, sine, preko b'jela sv'jeta, te ti traži dva slična imena, traži, sine, Stoju i Stojana, a oboje brata i sestricu; jali otmi, jal' za blago

Kad to začu sluga Desimire, on uvati konje u intove, i ponese šest tovara blaga; ode sluga preko b'jela sv'jeta, ode tražit dva slična imena.

Dok povika ostarjeli đedo: „O delijo, obadva ti sv̓jeta! Ne nosi mi krilo pozlaćeno, ne zameći kavge u Kosovu, Kosovo je jadno i krvavo, lako ćemo jedan poginuti“.

stotinu dukata; sedam brata, sedam Perovića hoće dati sedam dževerdara, sedam snaha — sedam vijenaca, snaha moja Cv’jeta Radulova hoće dati v’jence i oboce, majka moja Cuckinju robinju, još ostalo ruho iz sanduka; a moj babo Vučićević

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ne prosih izborli vašega jeta ni pića, razve komad hleba, i to mi imajući vam mnogo put, ništa niste dali. O, ledena i opora vašega posla i sirove

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti