Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Iz Šabačke rodom je nahije Iz pitoma sela Svileuve, Otac Todor, majka Jevrosima Rodiše ga, diku roda svoga, U hiljadu i sedam stotina Sedamdeset četvrtoj godini. — Tako je, Živko!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Retki su trenuci kad se u pesmi priznaje turska nadmoćnost. To je samo u dva-tri slučaja. U jednoj prilici majka Jevrosima savetuje Marka da postupi po turskoj želji: I bog će nam, sinko, oprostiti, a Turci nam neće razumjeti.
U pesmi Marko Kraljević izbavlja bega Konstantina nalazimo i ove stihove: Sagnula se Jevrosima majka, sagnula se dole po trpezi, i uzima dva mermer-kamena, izvadila bele dojke svoje, pa udara kamen po kamenu i
drugu sitnu piše: ,,Gospodine, kralju Vukašine, nije lasno izdati Momčila, ni izdati, niti otrovati: u Momčila sestra Jevrosima, gotovi mu to gospodsko jelo, prije njega jelo ogleduje; u Momčila devet mile braće i dvanaest prvobratučeda, oni njemu
Kad se Momčil' viđe na nevolji, on dozivlje sestru Jevrosimu: „Jevrosima, moja mila sejo, pušti meni jednu krpu platna, ne bih li ti u grad utekao“.
Kad su bili pred bijele dvore, udariše zvekirom na vrata. To začula Jevrosima majka, pa doziva svoga sina Marka: „Sine Marko, moje čedo drago, tko udara zvekirom na vrata?
Ode Marko u gospodske dvore, pak doziva Jevrosimu majku: „Jevrosima, moja mila majko, gospoda se jesu zavadila na Kosovu polju širokome, kod bijele Samodreže crkve, i oni se otimlju o
Kol'ko Marko težio na pravdu, tol'ko moli Jevrosima majka: „Marko sine, jedini u majke, ne bila ti moja rana kleta, nemoj, sine, govoriti krivo, ni po babu ni po
jasak — naredba, zabrana jatagan — veliki nož jatak — čovek koji skriva hajduka; mesto gde se hajduk skriva Jevrosima — majka Marka Kraljevića (istorija ne zna za Jevrosimu) jeglen — razgovor, zabava jeglenisati — razgovarati se,