Upotreba reči jezdio u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Pratio me je u korak, u stopu, i nije trebalo da se ozbirem, on je vjerno jezdio za mojim petama. SLIJEPI KONj Gazdinske kuće u našem kraju bile su čuvene po svojim njivama, po šumi i stoci.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Još dok je dečak bio, pastir za brzom kozom, deda je jezdio mnogo idući taban-vozom. Taban-točkovi mnogo znače, s njima se šunja, silazi, penje, s njima se čak i skače, ništa ne

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

nasmejali im se za tu njihovu „seljačku“ ljubav, odlazio bi iza kuće, odvezivao konjića, usedao na nj i, srećan, slobodan, jezdio put sela i mraka, koji bi se počinjao hvatati.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nisam prebirao brojanice, ruka mi je počivala na balčaku mača. Geljucao nisam, ni zverao razrokim očima, no sam jezdio na bojnom konju, uspravan u sedlu, kao bor.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Vodi ga da polaže zakletvu. Izlupani dječak veselo je jezdio na hajdukov grob, da se zakune na vjernost četi i trkom se vraćao nazad u Gaj da se nagleda logora i Mačkovih

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti