Upotreba reči jezero u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Kad pogledim kroz prozore, vidim nepregledne Galati, ravnicu, koja se, kao zeleno jezero, pruža čak do Karlova. Al’ ovoga leta ne beše na njoj nijednog zelenoga stručka: sve suvo, crno...

Obradović, Dositej - BASNE

Našta nam taki život, kad smo osuđeni da pre smrti svaki čas i trenuće oka od strâ umiremo? Vidite li ono jezero?”— „Vidimo”— viknu svi. —„'Ajde, dakle, da i mi jedanput u životu učinimo što da valja.

“, pa poteku. Žabe oko jezera čujući topotanje, uplaše se, pak ti bržebolje stanu strmoglav skakati u jezero. To videći jedan stari zec spreda, okrene se i vikne: „Stoj! Što ta laža, — počne govoriti — mal' ne učini s nami!

Dučić, Jovan - PESME

Mrak bolesne noći zasipaše prahom Platane po vrtu, jezero prozirno; Naša srca behu ispunjena strahom Tuda, gde sve tako umiraše mirno.

Afrika

ljubazni, gostoprimljivi, i pošto su me naterali da primim njihovu večeru, idem najpre uz bregove da vidim jedno jezero poznato sa svoje lepote. U šest i četvrt imamo jedinstven zalazak sunca, nagao i usplamteo.

Noć će biti bez mesečine i zvezde se još ne pale, tako da kad stižemo na jezero pomrčina je savršena. Da bih je video, ja nadnosim lampu protiv oluje nad vodu, koju osećam već i inače po svežini

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Vidik je bio ogroman, odatle. Pred dvorcem je bilo veštačko, francesko, jezero. Na jezero su silazile, mramorne, stepenice.

Vidik je bio ogroman, odatle. Pred dvorcem je bilo veštačko, francesko, jezero. Na jezero su silazile, mramorne, stepenice.

Teodosije - ŽITIJA

Stefan pročita svoje pismo, a oči mu se suzama ispunjavahu kao jezero, ali se čudio nemilosrđu brata Boga radi, da ga tolikim plačem i moljenjem nije mogao nagovoriti da dođe k njemu.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Još Tukidid pominje sojeničarska naselja Peonaca na jezeru Prazijasu (Dojransko jezero) i njihov vrlo prinosan ribolov. Šume i prostrani pašnjaci na površima bili su takođe od velikog značaja, a blizina

Prespansko-kosturska grupa Ova je kotlina veća od struško-ohridske, ali veći deo njen pokrivaju Prespansko i Malo jezero. Osim na severu oko Resna nema nigde oko jezera većih ravnica.

Mnoga su stara sela potopljena u pribrežnoj plitkoj jezerskoj zoni. Ali znaju kad jezero splašnjava i stari su ljudi uhvatili pravilnost ovoga kretanja, te znaju kad će njive biti na suvu i pamte koje su njive

Kao i struško-ohridska kotlina, i ovo je zatvorena oblast, a južni deo Prespanskog jezera i Malo jezero spadaju u sasvim skrivene oblasti. Samo se preko visokih presedlina izlazi iz prespanske kotline.

Tuda su najviše prodrli Arbanasi, ali ih je zaustavilo jezero. Osim toga su zapadno od Jablanice i Mokre do pre 100—120 godina bile poglavito slovenske oblasti.

Na stanovništvo Ohrida i okoline ima uticaja i jezero i jezerska klima. Ohrid je bolje zaklonjen sa severa no Struga, u kojoj duvaju jaki vetrovi sa planina i naročito kroz

Osim o Kraljeviću Marku pevaju i o Kosovu i kosovskim junacima i o „Milošu-čobaninu“ (Vojinoviću). Ima Miloševo jezero iznad sela Gornjeg Jelovca. Gusle nemaju.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Ova nova zemlja, sva zelena i hladna, tamnih šuma, sa proplancima nad kojima je nebo treperilo kao duboko, providno jezero, bila je sa svih strana probijena vazduhom, i privremeno, sasvim istisla iz duše njihove onu drugu, vetrovitu.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Gde je kristal-šećer? Zaboravio? Trk, šta čekaš? — Šta je sa onom starom salom za igranke? — Srušena je. — A jezero? Kupaš li se u njemu? — Isušeno je. Čekali su da stigne kristal-šećer.

Solistkinje i baletski hor! Bilo je sjajno. Zamisli, siđem u dragstor po cigarete i naletim na »Labudovo jezero«! To je bila orgija. I ostavi već jedanput tu votku! Mnogo piješ u poslednje vreme... – Zar pijem?

Matavulj, Simo - USKOK

Najšira lovćenska dolina, Cetinjsko polje, nalikovaše na kakvo sleđeno jezero; samo na jednom rubu, pod brdašcem jednijem, crnjaše se dugačka dvobojna zgrada, cetinjski manastir.

Jednoga večera dunu bjelojug, a do dana rastopi sav snijeg. Kad sunce granu, Cetinjsko polje bješe pravo jezero; ali nakon dva dana voda se ocijedi i zemlja se isuši, te po podne i vladika izjaha na svome Bijelcu, praćen pisarima

Radičević, Branko - PESME

oblake, Žapce, guje, somove i rake, Mesec, zvezde, vetrine i dugu, Sovu, slavlja, orlove i vugu, Stvori rasta, jezero i more, Stvori ružu, doline i gore, I magarca, pa jošte i jarca, S onim uši, s ovim stvori bradu, I dade im travu

“ A kada se Krajina otvori, Onda reče: „Eto zora zori... Zbogom, zemljo, amo ti, nevero, Ma krv bracka pukla kâ jezero!“ Pa u Turke odmetnu se klete, Sveza čalmu, dovati se Cvete.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Valjalo bi tu namaknuti pred oči kakvo mlako jesenje veče u kome šušti prezreo kukuruz, naliježe na ramena jezero zgusnutih zvijezda, a dušu izvlači ojkava pjesma nevidljivih djevojaka.

TREBA NALOŽITI VATRU Među bregovima, na bezimenoj zaravni obrasloj rijetkom šikarom, tišina se slila u duboko jezero. Kakvo ime i da daš ovoj izgubljenoj plitici zavjetrine, bez glasa i pokreta, kad u njoj nemaš volje ni usta da otvoriš.

— Putniče, nemaš više s kim razgovarati, nemaš kome otići. Vidiš li, put vodi u jezero, u dubinu, ribama. Tu, na još novoj, nezasječenoj ivici jezera, sve se prekida, nestaje.

Pa da ...Evo, i ja kao da vidim tu istu kuju kako se s mukom otkida od znanog rodnog dvorišta, dok jezero polagacko raste i osvaja dolinu.

Ona je uzmicala stopu po stopu, zabrinuto sjedila na ivice vode, povlačila se i opet se vraćala, ali je jezero nemilosrdno napredovalo. Neosjetno je mililo kroz travu, dizalo uvis perje, suvarke, slamu.

Ako smo stvorili vještačko jezero, nismo još vještačke prijatelje. Biće i ona, i neko djevojče, i voljen kutak u šiblju, i prekinute igre, i onaj koji će

— Sve će biti — ponavlja dječak tješeći se, i sad već malo vedrije gleda ogoljeno jezero-došljaka, koje još uvijek otuđeno opipava svoje nove, tek ovlaš omeđene obale.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Tako oni dva mlađa brata zaspe a najstariji ostane stražu čuvati. Kad bude neko doba noći, zaljulja se jezero, on se jako prepane kad vidi da nešto od sredine ide upravo njemu: to je bila aždaha strahovita sa dvije uši, pa juriš

i povadi nož, dočeka aždahu i odsiječe joj glave obadvije; potom odsiječe uši i sebi ih u džep ostavi, a ostalo baci u jezero. No braća za to ništa ne znaju, jer oba spavaše do bijele zore.

Te tako ona dvojica legnu i zaspe, a najmlađi najbolje gledaše oko sebe i često na jezero oči obraćaše. Prođe neko doba noći, dok se sve jezero stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i zagasi je

Prođe neko doba noći, dok se sve jezero stade ljuljati, pljusak od jezera udari po vatri i zagasi je polovinu, on potegne sablju pa stane do same vatre, al' eto

pa je udari triput i sve tri joj glave odsiječe, potom odmah uši odsiječe i ostavi ih sebi u džep, a trupinu baci u jezero. Dok je on to činio, vatra se od onog velikog pljuska ugasila sasvijem.

onu noć kod jezera u pustinji, vi ste, braćo, spavali, a ja sam čuvao stražu; kad bi neko doba noći, zaljulja se sve jezero i izađe troglava aždaha i šćaše nas da proždere, onda ja povadim sablje i glave joj sve tri odsiječem; ako ne

Kad tamo dođu u onu planinu, pušte orlove da love lisicu, a lisica pobegne u jedno jezero koje je bilo usred one planine, i pretvori se u utvu šestokrilu, ali sokolovi odmah za njom i odande je izagnaju, onda

Čak u drugome carstvu kod careva grada ima jedno jezero, u onom jezeru ima jedna aždaja, a u aždaji vepar, a u vepru zec, a u zecu golub, a u golubu vrabac, u onome je vrapcu

A on odgovori: — Hoću, svetla kruno! Onda ga car primi i stane ga svetovati i učiti: — Ima ovde jedno jezero, i pokraj jezera vrlo lepa paša, pa kako izjaviš ovce, one odmah idu onamo te se razvale oko jezera, ali koji god

Kako on izjavi ovce, odmah ih pusti k jezeru, a ovce kako dođu na jezero, odmah se razvale oko jezera, a carev sin metne sokola na jednu kladu a hrte i gajde pod kladu, pa zasuče gaće i

oko jezera, a carev sin metne sokola na jednu kladu a hrte i gajde pod kladu, pa zasuče gaće i rukave te zagazi u jezero pa stane vikati: — O, aždajo, o, aždajo! ta iziđi mi danas na mejdan da se ogledamo, ako žena nisi.

A kad podne prigrije, onda reče aždaja: — Ta pusti me, carev sine, da zamočim svoju pustu glavu u jezero, pa da te bacim u nebeske visine.

Lalić, Ivan V. - PISMO

ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Ivan V. Lalić PISMO Sadržaj I 2 JEZERO U JESEN 3 POHVALA NESANICI 5 ELPENOR 8 PROLEĆE, KOTEŽ NEIMAR 9 OKTAVE O LETU 11 NOSTALGIJA 13 OSMEH 15 ZAPISANO NAD

MOLITVA 67 PIETA 69 PISMO 70 SLOVO O SLOVU 72 MORE 74 DODATAK 78 DVA SONETA O LOBANjI 79 PISMO I JEZERO U JESEN Sve tanji dani u brdima, Sve bliže snegovi prilaze; A šume silaze, silaze u riđim i mrkim krdima u jezero, u

U JESEN Sve tanji dani u brdima, Sve bliže snegovi prilaze; A šume silaze, silaze u riđim i mrkim krdima u jezero, u oklevanje Sopstvene slike što boji se Sa nepoznatom da spoji se Ko duh i dah u pevanje O slatkom strahu viđenog Što

Možda časovi Pomiču te terazije; Neznana mera na snazi je I još oklevaju tasovi: Jesmo li sabrali tegove? Šume u jezero silaze I sećanja se razilaze u svetlost, u strah, u snegove (14.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Ko iz šume da iziđe, Ljuboviđo Ljuboviđe? U šeboj se mrak oblači: to košulju ljušti guja. Jezero se razrogači: začuje se aliluja.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Ponoćna jeza i sati hudi, jezero vrije i neman gudi. Ko će junaka od sna da budi? Blista u gori, pod samim vrhom, vrelo pod jelom tankovrhom.

„Sumnjiva žurba — medo ih gleda — možda ste našli jezero meda?“ „Ne, nego maštu golica moju zašto jež voli kućicu svoju.“ „Kućica, glupost!

Hladovina bunker potkopava, sve se znoji da njega osvoji. Kiša pada i jezero kvasi, mokra voda, a suvi alasi. Započeli konji terevenku, spotakla se kobila o senku.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Biće tačno kroz jedan sat ovde. — Mislim da imam i suviše vremena da se ispnem do vrha sela. Imaću neprestano jezero pod sobom, tako da ću primetiti kad se približuje lađica. — O, videćete je sigurno. — Onda ću se peti ovim uličicama?

— Dobro veče. — Dobro veče, gospodine. — Lepo vaše selo. — Da, lepo. Siroto. Prošle zime celo je jezero bilo zamrznuto. — Znači, nije se mogla loviti riba? — Ne, nije se mogla loviti riba.

— Oni žive stalno ovde? — Ima samo nekoliko godina da se vraćaju svakoga leta na jezero. Samo svrate u naše selo. Imaju motor i tada dolaze sa gostima. — Kako se zovete? — Ivona. — To nije domaće ime.

— Koliko ima ribara? — Jedva osam barki. Druga sela na jezeru love više. — Vaše selo je vrlo lepo. Vidite stalno jezero sa svoga praga. — Vidimo uvek jezero. Ponekad pobesni. — Noćas će biti mirno? — Možda i ne.

Druga sela na jezeru love više. — Vaše selo je vrlo lepo. Vidite stalno jezero sa svoga praga. — Vidimo uvek jezero. Ponekad pobesni. — Noćas će biti mirno? — Možda i ne. Izgleda da će tramontana. — Doviđenja dakle.

Čekala vas je pet minuta ali smo posle mislili da ste se predomislili. — Neprijatno. Gledao sam pažljivo na jezero i nikako je nisam video. — Od Belmonteha ona dolazi skoro uz obalu. Možda su vam je kuće zaklonile. — Razume se.

— Razume se. Mogu li naći koju barku da me preveze na ostrvo? — Ne verujem. U slučaju da se jezero uzburka, ne biste se večeras mogli vratiti. Svakako, koštalo bi vas mnogo. — Koliko bi me koštalo?

Njegov sin skida kapu i gleda me smešeći se. On gleda naročito u jezero iza mene, tj. ne gleda ni u šta, pošto teško da tamo ima šta da ga zanima.

Da nije markize i njenog sina mi bismo često pomrli od gladi. — Ove zime je jezero bilo smrznuto? — Četrdeset i dva dana.

— Ove zime je jezero bilo smrznuto? — Četrdeset i dva dana. Mladići su održavali prolaz kroz jezero, taman koliko da se provuče jedna barka. Trebalo je dan i noć održavati ga. Ne bi inače bilo hleba.

Više bih voleo da iz Huente napustim jezero. — Onda ću ja u pet doći po vas. — Dođite u pet po mene. Ono je zamak? Izgleda ogroman. Ne vidim ribarske kuće.

— Samo će da prenoći ovde. Zanima se za ribe. Možda je došao zbog bacanja novih mladica u jezero. — Kako ste ga doveli? — Mislim da ga moj muž već davno poznaje: valjda iz Toleda.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

malena reka, Ima jedno divlje i sumorno mesto, Na koje sam nekad odlazio često, A na tome mestu pećina je neka, I u njoj jezero.

Sa njenih visina Ne vije se bršljan, ne šumori cveće, Hladna pustoš bije iz njenih dubina, A jezero mrtvo nikad se ne kreće. — No kad kamen padne ili reč se rekne, U hladnoj praznini stokratno odjekne.

Nju ne krasi bršljan niti rosno cveće: Hladna pustoš bije iz njenih dubina, A jezero mrtvo nikad se ne krepe. No kad kamen padne ili reč se rekne, U hladnoj praznini stokratno odjekne.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Po toj hipotezi, Atlantski okean je nekad bio jedno ogromno, zatvoreno jezero, sa velikim dubinama u blizini Bermudskih ostrva.

Prilikom jednog kataklizma kontinent, na kome je bilo to jezero, raspao se na dva dela koji su se rastavili postepeno, u toku nepreglednog broja vekova, udaljavajući se jedan od

živela u tome jezeru, gde se rađala, rasla i parila se, ali je u određeno doba godine išla u vode što su uticale u to jezero da u njima traži obilniju hranu.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

BOGATOGA GAVANA U Imotskome, u Dalmaciji, imaju dva jezera, od kojih se veće, koje nigde ne presuši, zove Crljeno jezero (zato što je oko njega crveno kamenje); više ovoga na bregu poznaju se nekakve zidine, za koje se ovde priča da su

se nekakve zidine, za koje se ovde priča da su ostaci od Gavanovih dvorova, pod kojima se zemlja provalila i ono jezero postalo. ZMIJA-DEVOJKA U MRSINjGRADU Mrsinjgrad po pričanju narodnom sagradio je neki grčki kralj.

GAVANOVO JEZERO Tako se u Lici zove Ballaton See — Blatno jezero (u Mađarskoj). Onamo se pripovijeda da su mjesto dva anđela, Hristos

GAVANOVO JEZERO Tako se u Lici zove Ballaton See — Blatno jezero (u Mađarskoj). Onamo se pripovijeda da su mjesto dva anđela, Hristos i sveti Petar došli pred dvore Gavanove.

Pošto oni reknu sluzi da bježi odande u planinu, udare munje i gromovi, te dvore Gavanove sažegu i ondje postane jezero, u kome, vele, da i sad pijetli poju i zvona zvone.

BUKUMIRSKO JEZERO U planini Mamunjevu (Crna Gora) ima jedno jezero, u kome su, veli se, živeli nečastivi, pa bi svakog umorili ko bi u

BUKUMIRSKO JEZERO U planini Mamunjevu (Crna Gora) ima jedno jezero, u kome su, veli se, živeli nečastivi, pa bi svakog umorili ko bi u stanu (bačiji) blizu jezera noćio.

i da naloži vatru pa ona dva krša što su se u strani nadneli nad jezerom, pa kad se stena usija da je odgurne dole u jezero, svi bi nečastivi poginuli.

Kad se kamen beše užario, prljevima ga poriskoše i niz strmen se stropošta u jezero. Sva voda namah krvavo provre od izginulih nečastivih.

A druga rekla: „Ja sam nešto načinila kao mali votnjačić“ (tj. kao za voće), i od toga ostane Votnjak. SEMENTEŠKO JEZERO Nekada neki pop vro o prazniku na mestu gdje je sad jezero. Toga dana prođe sv.

kao za voće), i od toga ostane Votnjak. SEMENTEŠKO JEZERO Nekada neki pop vro o prazniku na mestu gdje je sad jezero. Toga dana prođe sv. Sava pored guvna i upita popa zašto na praznik vrše.

MANASTIRI SVETOG NAUMA I SVETOG KLIMENTA Pripoveda se da su sveti Naum i sveti Kliment došli na Ohridsko jezero, da na njegovoj obali, jedan prema drugom, sagrade svoje manastire.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Idući tako zadugo po svetu, dođe jedan put na jedno jezero, i onde nađe jedne velike i bogate dvo- | re, i u njima jednu babu, caricu, i jednu devojku babinu kćer, pa zapita

” A baba mu stane kazivati: „E moj sinko, znam ja za njih: one dolaze svako podne ovde na ovo jezero, te se kupaju; nego se ti prođi paunica, već evo ti moja kći, krasna devojka i toliko blago, sve će tebi ostati.

Kad bude u jutru, carev sin ustane i opravi se na jezero da čeka paunice, a baba potkupi slugu njegova i da mu jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: „Vidiš ovaj

a baba potkupi slugu njegova i da mu jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: „Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat, pa će zaspati te se ne će moći s paunicama razgovarati.

” Nesretni sluga tako i učini: kad iziđu pa jezero, on nađe zgodu pa svome gospodaru dune za vrat iz onoga meščića, a on siromah odmah zaspi kao mrtav.

Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu na jezero, a deveta njemu na konja, pa ga stane grliti i buditi: „Ustaj hrano! ustaj srce! ustaj dušo!

jesu li | dolazile?” A sluga odgovori da su dolazile i kako su osam pale u jezero, a deveta njemu na konja, i kako ga je grlila i budila. Carev sin siromah čujući to, da se ubije.

Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica: osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja pa ga stave grliti i buditi: „Ustaj hrano! ustaj srce! ustaj dušo!

Kad treći dan osvane, on se opet opravi na jezero, usedne na konja, pa sve pokraj jezera, ali nije hteo šetati, nego sve stane trčati da ne bi zaspao.

Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu u jezero a deveta njemu na konja, pa ga stane buditi i grliti: „Ustaj hrano! ustaj srce! ustaj dušo!

Čak u drugome carstvu kod careva grada ima jedno jezero, u onom jezeru ima jedna aždaja, a u aždaji vepar, a u vepru zec, a u zecu golub, a u golubu vrabac, u onome je vrapcu

” A on odgovori: „Hoću, svetla kruno!” Onda ga car primi i stane ga svetovati i učiti: „Ima ovde jedno jezero, i pokraj jezera vrlo lepa paša, pa kako izjaviš ovce, one odmah idu onamo te se razvale oko jezera, ali kojigod čoban

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Grgo ga ostavi tako puna dva časa, pa ga onda odvede u crkvu. Bakonji se učini da je na jezero stupio, tako sijahu crvene i plave ploče od poda, a tako isto i mramorne stubice ispred sedam oltara.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Otvori: približi suton kose Da put otkrivam — taj vrat Po kom ću da lutam s dva prsta. Otvori belo jezero šake Da ruke nisu mi dva krsta Da oči nisu mi dve rake. Otvori svu tišinu — nagni san Da otkrivam tajnu noć i dan.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Čim ga je pogledala, mladić. je utonuo u zlatno jezero njenih očiju. Na njenom licu stražari su, prvi put, videli osmeh. Zbunjena i srećna, nastavila je da veze.

Za Mersada ti hvala, možeš proći, ali znaj: iza ovih vrata je vrt, u vrtu Crno jezero. Kad uđeš, pred tobom će se razmaći voda i ukazati staza, uzana, preuzana, ali ti ne oklevaj, već je pretrči što brže

— Majka gušterova otvori Srebrna vrata, a pred dečakom se razmače Crno jezero i ukaza se staza uzana, preuzana, bela. Činilo mu se da će mu se vodeni zidovi istoga trena spojiti iznad glave, ali

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

je sluš'o možda, Ali po njima nije iš'o sam; Za njega svet je perivoj od ruža, Po cveću šeće kao paun mlad, Njegova duša jezero je mirno, Njegov se nikad ne koleba nad. V. Ilić CXXIII 4 Istina, gdje je?... Idi svojom stazom...

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

plodno zemljište pored reke, a još uvek pridolazi, onda se njen suvišak odvodi, za kasniju upotrebu, naročitim kanalom u jezero Meris, na čijoj se obali nalazi slavni Labirint, sa svojim palatama i hramovima, sa dvanaest dvorišta i tri hiljade

„Poplava Nila pretvori celu zemlju koja leži između libijske pustinje i arapskih planina u jedno ogromno jezero. Varoši, sela, naselja i gajevi palma pretvore se u ostrvca tog jezera, isprevlačenog pravolinijskom mrežom nasipa i

„Kad dostigne svoje najviše stanje, voda počinje da opada, a ogromno jezero koje se stvorilo nad dolinom Nila stane se sužavati dok se, naposletku, voda ne vrati opet u korito reke, ostavljajuću

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ali ako ja zatvorim oči, odjednom nestaje sve. Prosjeda se čitavo jezero. To nije (ta shvatite, ljudi!) samo moja smrt, to je kataklizam svega!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Idući tako zadugo po svetu, dođe jedanput na jedno jezero, i onde nađe jedne velike i bogate dvore i u njima jednu babu, caricu, i jednu devojku, babinu kćep, pa zapita babu: —

A baba mu stane kazivati: — E, moj sinko, znam ja za njih: one dolaze svako podne ovde na ovo jezero te se kupaju; nego se ti prođi paunica, već evo ti moja kći krasna devojka i toliko blago, sve će tebi ostati.

Kad bude ujutru, carev sin ustane i opravi se na jezero da čeka paunice, a baba potkupi slugu njegova i da mu jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: — Vidiš ovaj

baba potkupi slugu njegova i da mu jedan meščić, kojim se vatra piri, pa mu reče: — Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat, pa će zaspati te se neće moći s paunicama razgovarati.

Nesretni sluga tako i učini: kad iziđu na jezero, on nađe zgodu pa svome gospodaru dune za vrat iz onoga meščića, a on siromah odmah zaspi kao mrtav.

Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica. Kako dođu, osam padnu na jezero, a deveta njemu na konja, pa ga stane grliti i buditi: — Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo!

Jesu li dolazile? A sluga odgovori da su dolazile i kako su osam pale u jezero, a deveta njemu na konja, i kako ga je grlila i budila. Carev sin, siromah, čujući to, da se ubije.

Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica: osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja, pa ga stane grliti i buditi: — Ustaj, hrano! Ustaj srce! Ustaj, dušo!

Kad treći dan osvane, on se opet opravi na jezero, usedne na konja, pa sve pokraj jezera, ali nije hteo šetati, nego sve stane trčati da ne bi zaspao.

Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica. Kako dođu, osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja, pa ga stane buditi i grliti: — Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo!

Čak u drugome carstvu kod careva grada ima jedno jezero, u onom jezeru ima jedna aždaja, a u aždaji vepar, a u vepru zec, a u zecu golub, a u golubu vrabac, u onome je vrapcu

A on odgovori: — Hoću, svetla kruno! Onda ga car primi I stane ga svetovati i učiti: — Ima ovde jedno jezero, i pokraj jezera vrlo lepa paša, pa kako izjaviš ovce, one odmah idu onamo te se razvale oko jezera, ali koji god

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Kad smo stigli u Lucern, preda mnom puče divna alpska panorama. Tamno plavo jezero okruženo snegom i Alpima ličilo je na amfiteatar.

Uživanje u veslanju i topli zraci julskog sunca gonili su me da se bacim u jezero i zagrlim talase, koji su nekad davno preneli Viljema Tela na bezbedno mesto, pošto je svojom strelom prostrelio srce

kada je Viljem Tel, pre pet stotina godina, proganjao austrijske tirane iz ovog istorijskog kantona koji je okružavao jezero, iz Uri, Švica i Untervaldena. Činilo mi se da se ljuljaškam baš u onoj kolevci gde je prva prava sloboda ugledala dana.

Kad smo stigli u Lucern, preda mnom puče divna alpska panorama. Tamno plavo jezero okruženo snegom i Alpima ličilo je na amfiteatar.

Uživanje u veslanju i topli zraci julskog sunca gonili su me da se bacim u jezero i zagrlim talase, koji su nekad davno preneli Viljema Tela na bezbedno mesto, pošto je svojom strelom prostrelio srce

kada je Viljem Tel, pre pet stotina godina, proganjao austrijske tirane iz ovog istorijskog kantona koji je okružavao jezero, iz Uri, Švica i Untervaldena. Činilo mi se da se ljuljaškam baš u onoj kolevci gde je prva prava sloboda ugledala dana.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

pomoću tri crte za granicu između stihova i pomoću dve za cezuru: „Namjera ga || pred veče nanese |||na zeleno || jezero u gori”. Ali to nije dovoljno, jer se mora izbeći da cezura padne posred odredbene sintagme „zeleno || jezero.

Ali to nije dovoljno, jer se mora izbeći da cezura padne posred odredbene sintagme „zeleno || jezero. Stoga se imenica odvaja od svog prideva da bi se u stihu najdublja intonaciona udolinasa mesta koje smo ovde označili

odvaja od svog prideva da bi se u stihu najdublja intonaciona udolinasa mesta koje smo ovde označili „na zeleno ↓ jezero u gori” mogla prebaciti na mesto predviđeno za cezuru, između četvrtog i petog sloga: „na zeleno ↓ u gori jezero.

↓ jezero u gori” mogla prebaciti na mesto predviđeno za cezuru, između četvrtog i petog sloga: „na zeleno ↓ u gori jezero. Stihovi iz pesme Dioba Jakšića glase, naime, ovako: Namjera ga || predveče nanese ||| Na zeleno || u gori jezero.

Stihovi iz pesme Dioba Jakšića glase, naime, ovako: Namjera ga || predveče nanese ||| Na zeleno || u gori jezero. Očigledno je, dakle, da su red reči i intonacija potčinjeni metričkoj shemi i u službi su konstituisanja ritmičkog

Miljković, Branko - PESME

Nisam prvi koji se plašim da ne oslepim zabrinut za dubinu svoga oka kad gledam u jezero ili u prostor. A ništa nije teže nego gledati čitavu večnost sa nekog zida.

Krakov, Stanislav - KRILA

Daleko dole kroz dolinu, videla se žuta ravnica, brežuljci nabrekli kao ženske dojke i jezero, iznad koga se dizali krovovi i minara Sorovića. Plavi planinski lanci presekli su vidik za Florinom.

Petrović, Rastko - AFRIKA

ljubazni, gostoprimljivi, i pošto su me naterali da primim njihovu večeru, idem najpre uz bregove da vidim jedno jezero poznato sa svoje lepote. U šest i četvrt imamo jedinstven zalazak sunca, nagao i usplamteo.

Noć će biti bez mesečine i zvezde se još ne pale, tako da kad stižemo na jezero pomrčina je savršena. Da bih je video, ja nadnosim lampu protiv oluje nad vodu, koju osećam već i inače po svežini

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Znaš... gospoda artiljerci pratili vojnike čak na Ostrovsko jezero, da im se pere veš... — Gospoda su, a zort veliki, pa im je potrebno da češće peru veš — namiguje poručnik Mišić i

Pred našim očima, preko Čegaljskih planina, ukazuje se ravnica, i u njoj mirno, plavo Ostrovsko jezero. Kao oko... A nad nama se razleže prasak pušaka. Malo niže puše se kazani. Okolo vojska leži kao snoplje.

Mora biti negde tu oko nas... Okrenuo sam se slučajno. Ostrovsko jezero... a još dalje ravnica, nad kojom lebdi prašina. Trgao sam se. Pred nama grunu razorna granata.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

); kod Leskovca (u Svircu) »postoji jezero kod koga su dva velika hrasta«, koje »niko ne dira, niti im grane podseca« i koji se poštuju kao čuvari jezera (SEZ,

Ilić, Vojislav J. - PESME

Ali po njima nije išô sam. Za njega svet je perivoj od ruža, Po cveću šeće kao paun mlad, Njegova duša jezero je mirno, Njegov se nikad ne koleba nad.

1887. FANTAZIJA U NOĆI Dvorogi mesec nad nama se sija, Jezero plavo pred nama se nija. Visoka trska uznela se gore, I sitni vali među njom žubore.

1888. NIMFA Tamo gde gusti bršljan šumori s lisnatih grana, I bistro jezero šumi i vetrić uljuljkan spava; Gde divlja ružica cveta, i raste zelena trava, I blagi pokoj vlada U drevno, iskonsko

I bludeći tako na jezero pade, Pa po njemu - jade! - kô zakovan stade: U jezeru plavom čudna moma pliva, Kakvu bolna duša u zanosu

malena reka, Ima jedno divlje i sumorno mesto, Na koje sam nekad odlazio često, A na tome mestu pećina je neka, I u njoj jezero.

Sa njenih visina Ne vije se bršljan, ne šumori cveće, Hladna pustoš bije iz njenih dubina, A jezero mrtvo nikad se ne kreće. No kad kamen padne ili reč se rekne, U hladnoj praznini stokratno odjekne.

Nju ne krasi bršljan niti rosno cveće: Hladna pustoš bije iz njenih dubina, A jezero mrtvo nikad se ne kreće, No kad kamen padne ili reč se rekne, U hladnoj praznini stokratno odjekne. 1887.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

džbunjem i travom, presušenom od sunca, na amerikansku savanu, a uskoro, kada se Dunav razlije, potsetiće me na Blatno jezero, na kojem sam nekad proveo lepe dane.

polazna stanica bila bi sagrađena, u vidu tornja ili mosta, nad kakvim jezerom, pa bi se prva tanad izbacila u to jezero.

Zato me je namučilo nestrpljenje očekivanja, ublaženo malo lepotom vidika koji se odavde otvara na Bodensko Jezero. Kako je dan divan, vazduh čist, a nebo plavo!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ugledasmo pučinu... Onako mirno i sjajno, izgledalo je jezero kao zarobljenik među onim krševima, tamnim stenama, obraslim svakojakim trnjem. Rado bismo sišli...

Otvorili smo odmah karte. Ostrovsko jezero bilo je levo od nas, ali prilično pozadi. Pogledali smo se značajno. Niko ni reči ne progovori.

2. avgust Prešli smo Ostrovsko jezero i približujemo se lagano položajima. Naišli smo na selo Neokazi, čije su kuće oblepljene blatom i ograđene oronulim

Na istoku se nalaze strme i visoke planine. Na zapadu je Ostrovsko jezero. Na tom kratkom i uskom prostoru nalazi se svega jedan put, koji smo tek sada mi nešto malo popravili.

Molim vas, uputite najhitnije artiljeriju i pešadiju... Dok to komandant govori, ja neprestano odmeravam Ostrovsko jezero i mislim, da li bih ga mogao konjem preplivati. Bugari polaze. Čuju se puške.

Pomoć!... Sunce je prižeglo a žeđ udavi. Od nespavanja i duševnih naprezanja nesvestica nas hvata. A Ostrovsko jezero pred našim očima. Bolje bi bilo da ga ne gledamo. Naše patnje su prevazišle Tantalove muke.

Idu kao izbezumljeni, otvorenih i ispečenih usana, iskolačenih očiju, i kao da vapiju: „Vode, vode!... Gde je jezero?“ — Samo toliko mogu da izgovore svojim odebljalim jezikom. Ima ih koji već tri dana nisu ni kapi vode okusili.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

U noći punoj mirisa trava spuštale su se zvezde i poput srebrnih leptirica padale na jezero. Zvezda koja je prva stigla na obalu jezera ču nekakav tanani zvuk i začudi se.

— Sviraj mi još malo! — zamoli 3vezda, a jezero srebrom buknu. Kako je mogao da je odbije? Da od očiju njenih umakne? Zasvira momak tako tiho da šuma zadrža dah, a

Ko zna! Zvezda je od te noću, svaki put kad se nebeska bašta kao ružičnjak svetlošću ospe, silazila na jezero i slušala glas frule, nema od nežnosti i čežnje.

Šta se u šarenoj nebeskoj bašti zbiva nije znala, nije ni pitala. Jedva je čekala noć da siđe na jezero. Je li čudo što se Velika Zvezdana Majka zabrinu: — Ti, kćeri, mnogo izostaješ.. — opomenu je.

Kradom od sestara silazila je Zvezda na jezero, ostajući svakoga puta sve duže, postajući svakoga dana sve svetlija, sve nežnija.

Mudar je bio Mesečev savet, ali Čobanin nije mogao da ne misli na 3vezdu. I šuma, i jezero, i svirala podsećali su ga na nju, bili puni njena sjaja. Poče Čobanin da priviđa Zvezdu.

Polako zaboravi na san. Sve duže i nežnije je svirao, dok nije i jezero, i šumu i Mesec na nebu začarao. Obamrle i neme slušale su ga zvezde. Njegova, najednom, buknu i otkide se s neba.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad je bilo ispred tavne noći, on povede Šarca na jezero, da ga ladne napoji vodice, al' mu Šarac vode piti neće, već pogleda često oko sebe; al' eto ti Turkinje

Kako dođe na jezero mlada, pokloni se zelenu jezeru, pak jezeru stade besjediti: „Božje pomoć, zeleno jezero! Božja pomoć, moja kućo

Kako dođe na jezero mlada, pokloni se zelenu jezeru, pak jezeru stade besjediti: „Božje pomoć, zeleno jezero! Božja pomoć, moja kućo vječna! U tebe ću vijek vjekovati. udaću se za tebe, jezero; volim za te nego za Arapa!

Božja pomoć, moja kućo vječna! U tebe ću vijek vjekovati. udaću se za tebe, jezero; volim za te nego za Arapa!“ Javi joj se Kraljeviću Marko: „Oj gospođo, Turkinjo đevojko. što nagoni tebe u jezero?

“ Javi joj se Kraljeviću Marko: „Oj gospođo, Turkinjo đevojko. što nagoni tebe u jezero? Zašto l' ćeš se udat za jezero? Kakva ti je golema nevolja?“ Progovori Turkinja đevojka: „Prođi me se, gola dervišino!

“ Javi joj se Kraljeviću Marko: „Oj gospođo, Turkinjo đevojko. što nagoni tebe u jezero? Zašto l' ćeš se udat za jezero? Kakva ti je golema nevolja?“ Progovori Turkinja đevojka: „Prođi me se, gola dervišino! Što me pitaš kad pomoć ne možeš?

Što me pitaš kad pomoć ne možeš?“ Sve mu kaza od kraja do konca, od šta mlada bježi u jezero: „Najposlije kazaše mi Marka u Prilipu, gradu bijelome, i kazaše da je junak Marko, da bi mogô Arapa zgubiti; ja sam

Namjera ih nanijela bila na zeleno u gori jezero, po kom plove utve zlatokrile; pusti vezir svojega sokola da uvati utvu zlatokrilu, ona mu se ne da ni gledati, već se

Dmitar lovi cijel dan po gori, i ne može ništa uloviti. Namjera ga predveče nanese na zeleno u gori jezero. U jezeru utva zlatokrila.

Kad to viđe Jakšić Dimitrije, brže svlači gospodsko od'jelo, pak zapliva u tiho jezero, te izvadi sivoga sokola, pa on pita sivoga sokola: „Kako ti je, moj sivi sokole, kako ti je bez krila tvojega?

Đe je od nje kaplja krvi pala, onđe raste trnje i koprive; đe je ona sama sobom pala, jezero se onđe provalilo: po jezeru vranac konjic pliva, a za njime zlaćena kolevka, na kolevci soko, tica siva, u kolevci ono

nje, onda on počne lupati u bubnjeve i u ostale sprave te se konj poplaši i ne uzima kad izjaloviti kobile, nego uteče u jezero, a kobila ostane suždrebna i oždrijebi (Momčilu) krilata konja, kojega jedni u ovoj pjesmi nazivaju vrancem, jedni

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Jezero! — prošaputa Mačak obuzet svečanom jezom pred tim smirenim ogledalom podzemne vode. — Bogzna koliko je duboko.

— Da imamo kakve ljestve, pa se spustimo u jezero, mogli bismo da zasučemo nogavice pa kroz vodu dalje — reče Jovanče. — Bogami, ja se ne bih usudio — prošaputa Mačak.

Ispitivali su i dalje neravne zidove sve dok, na suprotnom kraju od prolaza za jezero, ne otkriše novi hodnik nešto niži i tješnji od onoga prvog. Jovanče se morao dobro sagnuti da bi se unutra zavukao.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A zimno bijaše ono vreme. Pak svukoše ih gole i pometaše svezane u jedno jezero ledeno noću, gde jedan vrlo bi slab i plah sobom drug im.

na lađi izvezu, — a go bijaše, gažeći po vodi uz mrežu, — nego tek opasa se sa svučenom košuljom, skoči s barke u more, jezero li je bilo,... hele on dopliva u kraj, da se brže š njime sastane.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti