Upotreba reči jezička u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

U pesmi Golemo polje nadrealistička jezička razuzdanost u izazivanju slika još je jača: Moje polje, magor-vigor, iza goresa, I još dalje, dordur dale, iza moresa,

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

), kad spazi tri naoružana čovjeka kako se spuštaju iz obližnjeg jezička šume pravo njihovoj kući. — Evo ih, striče, dolaze. Seljak se samo lupi po vratu. — Rekoh li ja, Vasilije, goni kravu.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Pogubnoj gradnji nebo je svrha: ne steže smola gordi Vavilon ne kući kuću jezička zbrka, rečnik pometnji, dvojstva nebinom. Veznik o pridev brojkama tuče glagoli trajni svršeno zvuče.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Rečenica daje i smisao i život jeziku. U rečenicama se vrši sporazumevanje jezikom, to je jezička radionica u kojoj svi delovi jezika dobijaju svoju formu, gde se oni kuju, sastavljaju i rastavljaju“.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Namerno kažem da je poezija jezička umetnost zato što verujem da među čitaocima i kritičarima ništa ne izaziva takvu i toliku pomutnju kao napuštanje onoga

Mi osećamo kako nam književno oblikovana jezička frazeologija emituje difuznu, ali staru, u zaborav palu semantiku. Mitska Majka Zemlja pojavljuje se i u čudesnoj pesmi

Taj je jezik s dobrim razlozima nazvan novoštokavska folklorna koine. Prema tome, on nije organska, nego neorganska jezička tvorevina mešane prirode.

noći i vode koje gledaju umesto nas, i na kraju one čudnovate oči u poslednjoj kvinti, to očigledno nije više samo jezička pukotina nego i pukotina u našoj ustaljenoj (kanonizovanoj) slici sveta, koju je Disova pesma najavila, a učiniće je

od italijanskog i ruskog futurizma, preko nemačkog ekspresionizma, pa do francuskog dadaizma i nadrealizma: da se jezička sredstva troše, habaju, da se automatizuje njihova upotreba, pa da više ne osećamo ni njih ni ono što se pomoću njih

I pesnici sami i mi koji tumačimo poeziju imamo običaj da kažemo kako se u poeziji oblikuje jezička materija. Ali je ta materija sačinjena sve od samih informacionih naslaga: gornje vidimo i razaznajemo, a donje sežu do u

U vreme svih ovih pomeranja kao da je u samome osnovu pukla društvena, kulturna, pa i stilskoknjiževna i jezička čak piramida: sam se njen narodni, onaj večno delotvorni a često zapretani osnov, obelodanio.

suprotstavljanju i naponu između dvaju poredaka praktično i postoji stih kao specifična književna i istovremeno jezička jedinica.

68 Prirodni jezik ili čovekova jezička delatnost osnovni je, veoma obuhvatan semiotički sistem u kome se nesumnjivo ogleda čovekovo modelovanje sveta, odnosno

Današnja jezička značenja, jezički pojmovi, počivaju na tome slikovnome supstratu, a logički pojmovi predstavljaju naknadnu, dosta poznu,

jezički pojmovi postavljaju, a tačnije bi trebalo reći: oni crpu iz slikovnoga i glasovnoga supstrata na kome današnja jezička značenja počivaju.

prelaze granice jezičkih pojmova i oblikuju u slikovnome (isto, dakako, važi i za glasovni) supstratu na kome današnja jezička značenja počivaju. Pesnici taj supstrat, oblikujući ga, isto tako i proveravaju, takoreći proveravaju sam ljudski govor.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Za pisca ove knjige posebno su Seobe Miloša Crnjanskog bile privlačne zato što je u njima, kao retko gde, čisto jezička faktura teksta dobila mesto kakvo obično nema u romanu, ali ga zato ima u poeziji.

51 Najzad, B. Lazarević je srećno razdvojio umešnost od umetnosti. Važno je to stoga što umešnost ili veština - jezička, stilska ili veština komponovanja - u istoriji književnog razvitka nema uvek isti udeo i značaj.

formacija može pokatkad dovesti i do toga da se kao književna vrednost ustoliči njena dojučerašnja protivnost; recimo, jezička „mucavost” namesto ,,otmenoga stila i izvrsnog jezika”, kako je to Skerlić kazao za najhvaljenijeg predstavnika

I on ovde neće biti naveden radi poređenja sa Stankovićem, niti da bi se pravdala njegova jezička, stilska i kakva god hoćete „mucavost” , nego u želji da se mimogred pokaže kako „mucavost” izvan književnosti nije što

A što je ovde, delimično, analizom rekonstruisano, to pri čitanju neposredno deluje: čitaočevo opažanje usmeravaju jezička sredstva koja nazivamo upućivačima; navode čitaoca da se nesvesno smesti u Todorin položaj, i otuda zamišlja sobni

- u ujednačen govor vazda istog a bezličnog autora nije moguće, ili bar nije na književno uverljiv način moguće, ako jezička izražajna sredstva nisu posebno preudešena. I ne samo to.

A to, drugim rečima, znači da se ne biraju jezička sredstva koja bi neposredno izražavala Dafinin emotivni naboj (kao kad se na jednom mestu da oduška tom naboju, pa ona

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Početkom 19. veka u srpskoj književnosti ostala su praktično samo dva jezička izraza: slavenosrpska mešavina i narodni jezik kakav je uveo Obradović.

veka imalo status književnog jezika u Zagrebu. Ovakva hrvatska jezička politika, često praćena izjavama o jezičkom, pa i etničkom jedinstvu Hrvata i Srba, stvorila je novu konstelaciju u

Pretpostavke našeg romantizma jesu: Vukova jezička reforma, narodna poezija i evropski uticaji, a ti uticaji bili su različiti: nemačka poezija, posebno Hajne, Bajron i

Stilska veština, koja nije samo jezička, nigde nije došla toliko do izražaja kao u poeziji. I nijedan pesnik nije je toliko dugo i tako strpljivo usavršavao

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti