Upotreba reči jezuita u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Đak jezuita, sa vrlo prezrivim mišljenjem o šizmatičkom sveštenstvu, koje je imao u vojsci, baron Berenklau pročitao je sav taj izveš

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Srbima da kaže Sveta Rožalija, panormіtanѕka divica nakićena і іѕpіvana ili polemično delo Kamen pravі ѕmutnje velіke jezuita Antuna Kanižlića, gde se, sa strogo katoličkog gledišta, osuđuje pravoslavna crkva kao raskolnička?

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Celokupna nastava mladeži leži u rukama jezuita koji se dograbiše i samog Univerziteta“. „Ali njihove škole su, kao što sam čuo, vrlo dobre“.

dvadeset godina prešao je, protiv volje svojih roditelja, u katolicizam, promenivši svoje ime Habakuk u Paul, i postao jezuita. Bio je odličan matematičar“. Vadim obe njegove knjige iz džepa i prelistavam ih.

Mladi student pocrvene u licu i udari pesnicom o sto tako jako, da od toga čaše zazvečeše. „E, to vam je pravi jezuita! Što drutima zabranjuje, samom sebi dozvoljava! Znam ja to!“ „Jeste li i vi to iskusili?“ „Kako da nisam!

Znam ja to!“ „Jeste li i vi to iskusili?“ „Kako da nisam! Sad ću da vam pričam. Jedne večeri iznenadi me jedan jezuita pri bezazlenom razgovoru sa jednom mladom devojkom u kapiji jedne kuće i prijavi to nadležnima.

„U vašim godinama nisam ni ja to bio“. „A kad biste znali što je onaj isti jezuita sebi dozvoljavao?“ „E-e?“ „A mene potkaza zbog jednog poljupca!“ „Poljubac je samo znak pitanja“.

“ „A mene potkaza zbog jednog poljupca!“ „Poljubac je samo znak pitanja“. Tako stigosmo u našem razgovoru do bečkih jezuita do bečkih devojaka; mladi student je bio njima oduševljen. Podigoh čašu: „U zdravlje mladih bečkinja!

„Vi niste ništa objavili o svojim opitima?“ „Nisam“, odgovori on ponosito, „to učiniše drugi. Učeni jezuita Kašmar Šot, profesor matematike na gimnaziji u Vircburgu, naročito se zainteresovao za moje opite.

“ „Ah, oče! Ti poznaješ beli svet, ali ne poznaješ onaj crni“. „Kako to misliš?“ „Odmah ću ti reći. Kad te hvali, jezuita ima svojih naročitih razloga za to i misli samo na uvećanje moći i gospodstva svog monaškog reda.

Naređenja za sve ovo dolaze od gore. Pokazaću ti to na jednom konkretnom primeru“. „Da čujem!“ „Kad je jezuita Hristof Šajner opazio pege na Suncu i o tome po dužnosti izvestio generala svoga reda, Teodora Buzeusa, odgovorio mu

„Da tako je bilo“, dodadoh ja. „Šajner ode u Rim gde posredstvom jezuita uspe da se Galilej izvede pred sud inkvizicije“.

Gerike se namršti i zamisli. Primetivši to, ja mu ispričah: „Galilej se bojao jezuita kao žive vatre. Kada je, posle ponižavajuće obustave sudskog postupka protiv njega, živeo kao zetočenik u Arčetriju i

Ali kad doznade da se taj vladar nalazi potpuno u rukama jezuita i da se i Šajner nalazi u njegovoj okolini, odusta od te svoje namere“. „Ali Šot je moj prijatelj!“, uzviknu Gerike.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Naveče pođe kao i obično u crkvu na propovjed. Jezuita, naročiti misionar, dijeli riječ božju sakupljenome narodu. Do njega, na propovjedaonici, stoji sklenica vode, da

gasi onaj naš obični oganj, tako njime mogao bi se gasiti onaj strašni pakleni, što je tebi pravedni bog namijenio! Jezuita najednom prestade. Paron Zorzi ponovo poniknu i duboko uzdahnu.

I nasta udaranje u prsa. — Isuse moj, milosrđe! — uzdiše paron Zorzi i krišom, jezivo pogleda u srebrno raspeće koje jezuita drži visoko nad sobom, obasjano toplom, mekom, poniznom svjetlošću, u tajanstvenim oblacima sjaja i mirisavog tamjana,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti