Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Pisao mi je njegov drug Jole. Ovde i ovde! — on rukom pokaza sasvim neodređeno: najpre preko leve plećke, pa onda duž cele desne noge.
— A gde je ranjen? — Bogami, ne znam. Ne znam — badava! Pisao mi je, istina, njegov drug Jole, ali ja sam zaboravio. Smešna imena tamo. Evo pisma! U dve borbe — u dve...
— A ovo je već koje doba! da sam ja samo znao!... Nego ne bih ga, opet, smeo tovariti na kola. Istina, njegov drug Jole kaže: lako je ranjen, sasvim lako; ali opet, znate, rana je, a ja bih njega na kola!
On je teško ranjen! Zdravo teško! — Kako teško? Ko to kaže?... Evo, evo pisma!... Njegov drug Jole... Zverajući na sve strane, on protrča pored invalida i zaustavi se na kraju publike: — Pa gde je? — Tata!
Matavulj, Simo - USKOK
U tome začu se krckanje šiblja i koraci. Dođoše dva najmlađa što se vraćahu sa straže, a to bjehu: Jole Rakov i Gruban Stijepov, obojica golobradi, stidljivi, kao djevojke; od nespavanja i sustalosti oba bjehu blijeda, lomna.
— Da ne bjeste zaspali — zapita vođ. — Toliko mi ikad zaspao dušmanin — odgovori Jole i smjesta se pruži, pa to učini i Gruban.
Za njim dopade Markiša Stevov, te posječe onoga. Labud, Gruban i Jole, sa isukanijem jataganima, potekoše da će preko utrine ali ih vođ zaustavi, viknuv: — Natrag, luda djeco!
Neka se i to priča! — Usred srca pogodi ga! — reče Labud, koji dotle pregleda Krcuna. Jole i Gruban pregledaše Janka, i reče Jole: — Janko je ranjen u nogu, a onesviješćen je.
— Usred srca pogodi ga! — reče Labud, koji dotle pregleda Krcuna. Jole i Gruban pregledaše Janka, i reče Jole: — Janko je ranjen u nogu, a onesviješćen je. Četovođa naredi: — De, vas četiri, bez Markiše, nosite ranjenika. Živo!
— potvrdi Markiša i sjede. — Ja posjekoh drugoga, ti trećega, Pero Purov četvrtoga? — Tako je! — I Gruban i Jole pokazaše se baš dobro? — Pokazaše! — I Krcun se zamijeni, i mi osvetimo Miluna kako valja? — Sve je tako!
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Ali njegov pripovedački glas stvara se tek od 1885, posle uspele pripovetke Jole. On nalazi svoj put, i počinje slikati sremsko selo onako kao što je Veselinović u to doba slikao mačvansko selo.
Kostić, Laza - PESME
A Miris što se po duši proli, to su boli. Ne goni bole, ne goni, Jole! Bolu ti beše posvećen vek — Telu si znao vidati bolje, Al' kom se duša sa bolom kole, jadan je tome koljivo lek.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Među vijećnicima pade nekoliko nerazumljivih riječi, a uto se javi vijećnik Jole: — Ja se ne bi' htio nikome zamirit', nu meni se čini da bi najbolje bilo razdilit'; svak jema svoje i radi na svome...
— Ti si, bolan, doganac! — nabaci smijući se šjor Keko. — Ovdje sam se rodio! — ražesti se Jole, a svejednako stoji na nogama. — A otac ti, a? — Neka, neka!... Ja sam da se dili!