Upotreba reči josi u književnim delima


Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

Zbog toga pati država, a treba i o tome koji put voditi računa. VIĆA: Pa treba, dabome! JEROTIJE: Kaži panduru Josi — u njega je dobar rasol — neka mu odnese jednu testiju, pa kad se rastrezni, neka dođe ovamo. A ostali?

VIĆA: On kaže, pre, dok je krio, nije mogao ništa da dozna, a sad mu svi kazuju jedan protiv drugog. JEROTIJE (Josi). Gde je on? TASA: Evo ga čeka.

I MILISAV, ŽIKA, JOSA ŽIKA (ispija krčag vode, pa kad ga je ispio, dodaje ga Josi, koji stoji kraj stola): Na! Ima li koji da čeka? JOSA: Ima. ŽIKA: Kolicina su? JOSA: Ima ih tako pet-šest.

(Zvoni. Josi, koji se pojavi.) Donesi iz praktikantske sobe dve stolice. (Josa ode u praktikantsku sobu.) SPASA: Ako, da postojimo,

VIĆA: Jesi l' previo tabak, gospodine Milisave? Napiši mu tamo „rađeno” i upiši imena prisutnika. (Zvoni. Josi, koji se javlja na vratima.) Dovedi mi onoga gospodina iz 'apse. JOSA: Koga? VIĆA: Onoga, de, jutrošnjega.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ruke krupne, jake, uvek bez rukavica. Kočijašu Josi, koji, čim zajeseni, oblači vunene rukavice s jednim prstom, smejala se: „Mećeš ruke u futrolu, i tako i voziš!

O, Bogorodice!... Paula, kaži Josi da za pola sata kola budu upregnuta... Baš volim ovo bljuzgavo vreme... amrel nemojte zaboraviti...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti