Upotreba reči jova u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Oh, majko, majko!... Drugi je vikao na popove, na vlast, na zelenaše: — Samo mi je onog bakračeta žao što mi ga Jova prodade. Hteo ga je i popa Tanasije oteti, da njime vodicu sveti, ha, ha!... Kakvi sam kačamak kuvao u njemu!

Obradović, Dositej - BASNE

„Blagoslovi bog Jova, i dade mu veliko bogatstvo.” I paki Solomonu govori bog: „Budući da si ti premudrost iskao, ja ću ti dati i bogatstvo

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

On veli: „Može 300 dukata”. — Kažem ja njemu, da ja imam 250, a koliko on ima pa da idemo; a Jova Protić trgovac je, poneće za se što mu treba.

On polako odgovori: „Bog vam dobro dao, i dobro došli moji soputnici!” — Ja po tome poznam da je to Jova Protić, i odgovorim: „Boljim došli, ako si ti onaj koga mi tražimo”. — Kaže „Ja sam”, i poljubimo se.

drug, i odemo potom u konak, gde se dobro na večeri počastimo i u zdravlje i za srećna puta i po dosta puti napijemo. Jova Protić bio je sasvim spreman. Kažem mu koliko mi novaca imamo, no da on ponese što više može.

” — Al̓ reče Jova Protić: „Počekaj, pobratime, počekaj, dok na Đerdap dođeš, vidićeš kako ti je tih Dunav!” — Voze naši vozari pobrzo, i

” Jošt nekoliko pođemo, a ono se nešto ukaza belo po vodi: „Eno, pobratime, gusaka!” — Tek to Jova izreče, a povika dumendžija: „Ko se plaši, nek u lađu legne”.

vojene haljine nosio, a nisam se ni naučio daleko putovati, tako i pošao; a Čardaklija i Boža u nemačkim ̓aljinama krome Jova Protić što ima jednu kao tursku bundu, kojom danjom u karuca sva četiri noge zamotavamo, a Mijailo Grujević, Božin brat

Vidiš da kažeš da je novaca gotovo nestalo: a znaš kud si se zaneo i gde si”. Povika Jova Protić: „Gde smo da smo, daj donesite!

Dođe meni Jova Protić i viče: „E, pobratime, jesi li živ? Ova dva hoće da pomru”. Izađem napolje, imam šta i viditi: oba sede u snegu,

Ovo sam ja kazivao kako je meni moj otac kazivao, od gornjeg kraja Serbije i oko Beograda, Jova Protić pak od donjega kraja Požarevca i do Vidina; jerbo Čardaklija je tek skoro pred naš pohod iz Cesarije prešao, a

Gušančeve i za džebanu; ispratismo naše deputate: protu iz Šopića, Stefana Živkovića i Protića Jovu do Bukurešta, pak Jova da ostane u Bukureštu a Čardaklija da ide u Stambol.

godine, — prvi oko Karađorđa, Jakova, Milana i kneza Sime i proči̓ starešina mirski̓ i duhovni̓, Jova Protić pak oko Milenka, Dobrnjca i proči̓ — navale da se sinod postavi.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ama iako je bilo malo, bar je valjalo! Crna Bara imala je svoga kmeta i svoga popu. Kmet Jova Jurišić odavno je kmet Crnoj Bari. Stari se njegovi tu davno nastaniše, pa su njegovu kuću smatrali kao starosedelačku.

Oni su bili svima ugled. U svakom su poslu prednjačili. Ne bi kmet Jova ništa uradio bez sporazuma s popom, a popa opet htede sve s ljudima. Zato ih je češće i prizivao i dogovarao se.

Trebalo je, recimo, svršiti kakav posao seoski. Kmet Jova to odmah kaže popi, a popa mu rekne te pozove po nekog od ovih domaćina, pa se o svemu razgovore.

Po samom jutru videlo se da će dan biti veoma topal. Prvi zraci sunčevi čisto su pekli kroz onaj čisti vazduh. Kmet Jova uranio, umio se, molio bogu, pa, po svom davnašnjem običaju, izišao do svoga kovanluka. U kući život.

Vide Sima da je to nešto ozbiljno, pa, koliko mu stare noge dopuštahu, požuri da izvrši kmetov nalog. Jova povuče Ivana u svoju odaju. — Ama... to ti ozbiljno veliš? — Ozbiljno. — Je li istina, pobogu?!...

— Nisam. — Da ti nisu Turci dolazili? — Nisu. Niko živi nije svratio u moju avliju ima mesec dana... Jova opet poče hodati.., On ne znade šta da misli... Pljesnu se od muke rukama i očajnički stade govoriti: Krađa!...

U Crnoj Bari krađa!... Poharan čovek u Crnoj Bari!... I to onda kad kmetuje Jova Jurišić!... O, Gospode!... je li to mogućno?... Pa šta će nam sad reći druga sela?... Znam!...

Pa poče drhtati od žestina... I suze mu udariše... U taj par uđe popa. — Dobro jutro! — Zlo, moj popo! — reče Jova. — Što, Jovo? — Krađa! — Krađa?! — upita preneražen pop. — A kome... gde?... — Meni — reče Ivan.

Siromah Aleksa!... Ni sanjao nije šta mu se sprema. Najedanput nasta tajac. Iz sudnice izidoše popa Miloje, kmet Jova i Ivan. Kmet beše ozbiljan. Danas prvi put ne videše seljaci njegovog vedrog čela i osmejka.

Bejahu tu debeli orahovi hladovi, te ne može dopreti sunčeva zraka da osuši. — Simo, — reče kmet Jova odzbiljno — vidi-de ovde. I pokaza štapom na ono vlažno mesto. Sima se saže i poče čeprkati.

Svi gledaše i videše kako zamače u lug, ali niko ne pokuša da ga zaustavi. Kmet Jova se zagleda u Aleksu. Zatim pogleda po narodu, pa reče: — Hajdmo odavde!... Ova je kuća prokleta!...

— A ti, Jovo, idi još noćas Simi i javi mu da ga čekamo ovde. — Hoćeš li se koliko baviti, bato? — upita ga Jova. — Bavićemo se nekoliko dana. Treba da svršimo neki posao. — Juče su se spremali u poteru za vama — reče mu brat.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

»Gospodar Jova« će vas odvesti na karlovačko groblje, i pokazaće vam grob u kome polovina Ljubinkova života večiti sanak boravi...

— Zlato moje, ta neće dotle doći! — reče potresena gđa Sida. — Ne daj bože! Nije táta tvoj bezdušan k’o taj gospodar Jova. — Mamo, slatka mamo, meni je zdravo teško! — A zar je meni lako, ’rano moja...

Teodosije - ŽITIJA

I reči Jova: — Gospod dade, Gospod kako je blagoizvoleo tako n učini, budi ime: Gospodnje blagosloveno! I odmah mu poslaše mnogobr

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

“ Što su se primicali bliže čiča-Trišinom mlinu, Tošino srce sve je jače udaralo. Najzad se između vrba i jova pokaza siv mlinski krov. — Eno ga! — uzviknu mačak Tošo.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Gospodar Sofra misli se, o tome već davno planira. — Ta kako sam da idem? — Kad bi ti pošao, išao bi i Jova Krečar. — Ne bi zgoreg bilo, onda bi’ i ja išao. — Pa i sam bi’ išao.

— Jesam, i srebrom okovan štap. — Dobro je, i ja sam poneo moj trajdrot i šešir, tako isto i Jova, i to sve pakovano metnuli smo u jedan platnarski sanduk. Je l’ kod tebe tako? — Jest.

— To ne, ima on već svoje ljude, koji mu neće jako zameriti baš ako i saznaju; to su njegovi svakidašnji, znaš Jova opančar i Mitar abadžija, i takovi purgeri.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Danas ti je — dece radi Stari lovac oprostio. Što je za srpsku decu Čika-Jova, za američku će, nešto kasnije, postati doktor-Džes (Geuss).

Jer, šta za jednog osnovca može da znači ono Čika Jova Zmaj, koje je prilepljeno uz brojne pesmice. Meni je to delovalo kao štamparska konvencija, ili grafička šifra...

(Narav se menja); pusti dečji snovi (Da sam ja kralj); lenjost (Gaša); sklonost ka kinđurenju i prerušavanju (Mali Jova), itd.

želja da se pretvori u kita Pa da svoje besne gazde, u košulji bez kaputa, Jednim mahom sve proguta, zatim nežni Jova, u dosluhu sa noćnim silama i vampirima, pentranju vični Bula, i neustrašivi Đođa-vođa.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Srpska književna zadruga izdala je dve ilustrovane knjige njegovih dečjih pesama: za manju decu Čika Jova srpskoj deci (Beograd, 1899; II izdanje, Beograd, 1909)87 i za odrasliju decu Čika Jova srpskoj omladini (Beograd,

pesama: za manju decu Čika Jova srpskoj deci (Beograd, 1899; II izdanje, Beograd, 1909)87 i za odrasliju decu Čika Jova srpskoj omladini (Beograd, 1901).

Sremac, Stevan - PROZA

« odgovori majstor ili bakalin. »E baš mi je milo kad ti ide pazar, veli Jova, baš dobro te mi nećeš odbiti jednu malu molbu.« I onda iziće s predlogom.

a ja mislim da je dosta čekanja bilo... a sad su mi vrlo potrebni novci!« — »Imaš dobri, veli mu Jova, ne boj se! Zar u mene nemaš vere? Kome sam ja još do sada zajeo? Ti samo nakrivi kapu!

»Pozdravio vas majstor i poslao vam ovo«, veli dečko i daje mu ceduljicu. — »A, vrlo dobro! veli Jova n ne gleda u ceduljicu, nego je meće u džep, jer zna već ceo tekst napamet.

— »Kako si, mali, šta radiš, mali, — zadžaka Jova; more, pa i nisi ti mali, kakav mali. Gledaj ga samo! More, ta ti si mi već momče na ženidbu!

« — »Molim vas, prekida ga dečko, kaz’o mi majstor da se ne vraćam bez para!« — »More, upade mu Jova u reč, doneću ja sam! A ti ’ajd’ idi, blago meni, a ja ću sad za tobom.

’Ajde idi, momče, pa kad se oženiš, igraću ti u svatovima. Pazi, molim te, koliki je, čitav gardist!« zadžakao Jova i ostavlja zbunjena šegrta, a sam grabi napred.

I tako se jedanput mre! Majstoru se samo kuva i menja boju, a Jova ga odobrovoljava i umiruje i kaže: da on kao stari socijalista ne bi za živu glavu zakinuo radeniku; i tako skine s

Zvali su ga Vatra, Jova Vatra, na što se Jova nije baš ni ljutio. »He-he!« trlja Jova zadovoljno ruke. »Vatrica, Vatrica!

Zvali su ga Vatra, Jova Vatra, na što se Jova nije baš ni ljutio. »He-he!« trlja Jova zadovoljno ruke. »Vatrica, Vatrica!« popravlja ih Jova i cela varoš ga tako zna.

Zvali su ga Vatra, Jova Vatra, na što se Jova nije baš ni ljutio. »He-he!« trlja Jova zadovoljno ruke. »Vatrica, Vatrica!« popravlja ih Jova i cela varoš ga tako zna.

»He-he!« trlja Jova zadovoljno ruke. »Vatrica, Vatrica!« popravlja ih Jova i cela varoš ga tako zna. Oni kojima je manje dužan, zovu ga: Jova Vatrica, a oni koje je većma zakačio, zovu ga: Jova

»Vatrica, Vatrica!« popravlja ih Jova i cela varoš ga tako zna. Oni kojima je manje dužan, zovu ga: Jova Vatrica, a oni koje je većma zakačio, zovu ga: Jova Vatra, i uvek ponešto opsuju.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Viknu Jova njima trima: „Braćo, vatru tabanima, bježmo brzo u naš kraj, u kolibi

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Oko nje se zemlje zavadiše, Slavna Bosna i Ercegovina, Preko mora Išerlija Jova. Sede Bogdan s sejom večerati, Zaboravi zatvoriti vrata, Al’ na vrata Išerlija Jova, Zasukao ruke do lakata: On

Sede Bogdan s sejom večerati, Zaboravi zatvoriti vrata, Al’ na vrata Išerlija Jova, Zasukao ruke do lakata: On pogubi Ljuticu Bogdana, Pak uzimlje seju Bogdanovu.

Kupi svate Išerlija Jova, Kupi svate, povede devojku. Kad su bili na to sinje more, Al’ besedi Bogdanova seja: “Mili kume i ručni devere,

240. San me mori, san me lomi, Spavala bih ja; Ali mene sanak ne će, Nego Jova mog; Čuvaj, sanko, Jova moga, Čuvao vas Bog! 241.

240. San me mori, san me lomi, Spavala bih ja; Ali mene sanak ne će, Nego Jova mog; Čuvaj, sanko, Jova moga, Čuvao vas Bog! 241.

“ 243. Cucu, cucu, kobile, Kudar ste mi hodile? — Kroz begove doline; Goru s nogam’ kršile, Jova moga budile. 244. Cucu, cucu na konju, Vuci t’ majku zakolju U šenici u polju! Nemojt’, vuci, za Boga!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Inače, Cvijanović je bio lep tip našeg starog knjigoljupca i ja sam, u njegovoj kući, među njegovom decom, kao neki Čika Jova, odsedao.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— E, pa kad neće s tobom da se pogode, sa mnom, valjad', 'oće, viknuh ja glasno. Eto, pripevajte Jova i Milicu! — Kuku mene, nemoj očiju ti, stade moliti Milica, al' Anđa započe, a družina je poduhvati i razleže se

Videh, čini mi se, dobro, kako se spojiše i postade jedno veliko, svetlo sunce. Setih se Jova i Milice, pa mi se misli počeše da brkaju... Trgoh se, neko me zove po imenu i vuče za ruku. Pavle zove na večeru.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

JOVICA (bajagi razmišlja): Mogao bi... Eto, Mita Arsić! JEVREM: Pa je l' čovek pod stečajem? JOVICA: A Jova Crvljanin? JEVREM: Pa je l' ukrao testament i bio u 'apsu? JOVICA: A pop Pera? JEVREM: On jeste.

podne dođem i da glasam na moje ime, a posle podne, onako predveče, kada bude najveća navala, da dođem i da glasam kao Jova Stojić, rabadžija, pošto je on otišao sa espapom u Beograd, pa da mu ne propadne glas.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Kad, usukana i tanka, zadrhti jova I stari Jakov u kadu umoči dugu bradu, — Sunce, za ručak, pojede crep s najvećeg krova U gradu.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Spavaj, spavaj, čedo, sine mili! Uroci ti pod nogama bili Kao konju ploče sve četiri! 3 Majka Jova u ruži rodila, Ružica ga na list dočekala, Bela vila u svilu povila, A pčelica medom zadojila, Lastavica krilom

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Jeste, zato što nosi njegovo ime; nije, zato što mu ne pripada u potpunosti. Ima neko sa kim Zmaj Jova deli to vlastništvo koje nije tražio: neko čije je ime, ne ni tako davno, ali pre njegovog, bilo ime ove ulice što

Nešto se od njih, kao dah zamagljenih daljina, raspe po drveću u ZmajJovinoj a sam Zmaj Jova, u taj čas, počinje da prepoznaje, u svojoj blizini, ono prisutno.

Opet se mimoilaze: Kneginja bi, izgleda, da pita nešto pesnika a i pesnik bi, Zmaj Jova, da pita nešto Kneginju. Ali tama oko njih, sve gušća, oduzima im volju.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kmet ode zadovoljan, a Đurica snuždeno pogleda Stanku. — Da ideš, za noćas, kod Jova — reče joj. — Neću više tako da se potucam — odgovori ona odlučno. — Hoću da idem svuda s tobom. Ali...

XVII Đurica i Pantovac ostadoše kod Jova i na prenoćištu. Đurica i Stanka odneše ponjave u kukuruz ispod kuće, pa tu, pod jednom kržljakom, divljakom, namestiše

— Stoj ! — reče Đurica lagano, kad opazi čoveka blizu sebe. — Ko si ? — Ja sam, Đuro, od Jova... — A, Miša! — poznade ga Đurica, pa mu priđe. — Šta je, ko te šalje ? — Jovo me poslao.

— Zašto ? — On je onomad javio kapetanu da ćeš noćiti kod Jova, pa su zbog toga dizali poteru. — Ne može biti! — Jest, vala, pa svrati na Vuja, te ga pitaj, i on će ti kazati; on

Ti idi odmah; udari na Miletića čajir, pa u potok, a posle ti je lako do vašega zabrana. Ja ću biti kod Jova, a ti sedi tamo, dokle god možeš.

Idući putom seti se da onomad, kad je noćio kod Jova, nije ništa naredio za Stanku, te i ne zna gde je sad ona. Jovo mu samo uz reč napomenu da je ona kod majke: tamo se,

Iznenadi se veoma, kad nađe Stanku kod Jova. Behu pospala čeljad, i Jovo ga uvede u sobu, gde spavaše sama Stanka. Kad uđoše obojica u sobu, ona se trže iz sna i

— Sedi, odmori se... vidim da si se mnogo umorila. Stanka se osvrte i sede na stolicu. — Gde je sad Đurica? — Kod Jova Dikića, u našem selu... Ostao je na spavanju, i sutra će predaniti kod njega.

odredio je da upadnu u kuću, od kojih će dvojica zauzeti vrata na sobi, a jedan će isterati čeljad napolje i držati Jova. — Sad pazite dobro ! — reče im kapetan, i ako nije bilo mesta opomeni, jer svaki od njih beše vičan tome poslu.

I opet, kako vešto odgovara na sudu: ne zna ništa ni za koga, pa to ti je. Samo sam, veli, najviše živela kod Jova i baba-Mare, a ’nako sve sam išla sa njim, kad nije imao s kim da se sastaje...

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

spoljnih poslova odeljenja Ujka Vasa Tetka Savka Tetka Daca Jova pop-Arsin Teča Panta rodbina gospa-Živkina Mile, njegov sin Soja, raspuštenica Teča Jakov Sava Mišić Prvi žandarm

Zar tolika familija pa niko, gde bi to bilo! Mislio sam pre da će odskočiti Jova pop-Arsin. Bio je bistro dete i imao je onako nečeg gospodskog na sebi.

Bio je bistro dete i imao je onako nečeg gospodskog na sebi. I sećam se baš, uvek sam govorio: „Ovaj će naš Jova daleko da dotera!” Ali on, eto, ode na robiju. – Pa onda polagali smo velike nade i na Hristinu tetka-Dacinu.

VASA: Jeste. ŽIVKA: Pa šta ona hoće? Položila je ispit, pa neka joj je na zdravlje. VASA (čita): Jova pop-Arsin. ŽIVKA: To je onaj s robije? VASA: jeste. (Čita.) Pera Kalenić. ŽIVKA: Ko ti je to opet?

Tu su tetka Savka, tetka Daca, Jova pop-Arsin, teča Panta i sin mu Mile, teča Jakov, Sava Mitić i Pera Kalenić. Svi prilaze Živki i rukuju se, a ženske se

Piši, ujka-Vaso: da se zaboravi! ŽIVKA: A ti, Jovo? Ti odleža robiju, a? JOVA: Odležah, tetka-Živka, i pošteno se tim odužih državi, pa sad mislim pravo je da se i država meni oduži.

ŽIVKA: Kako da ti se oduži? JOVA: Pa tako, da dobijem državnu službu. ŽIVKA: Pa služba te i odvela na robiju. JOVA: Svaki živ čovek zgreši,

ŽIVKA: Kako da ti se oduži? JOVA: Pa tako, da dobijem državnu službu. ŽIVKA: Pa služba te i odvela na robiju. JOVA: Svaki živ čovek zgreši, tetka-Živka, a ja sam pošteno odužio što sam pogrešio.

JAKOV: E, gle molim te! JOVA: Jest, jest, čika-Jakove, jer ja sad znam bolje krivični zakon nego ma koji kasacioni sudija.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

FEMA: Gurbijan, ti nisi rođen za pedintera, nego za kakvog šegrta. JOVA: E, a znate kako mije pokojni majstor... FEMA: Pst! Bezobraznik, kakav majstor?

Bojić, Milutin - PESME

(1916) SEJAČI Kô lutalice koje kletve prate, S dalekog juga, sa sudbinom Jova, Evo nas k tebi, naš ledeni brate! Oholi, mada bez roda i krova, Čekamo smeli svoja groblja nova.

Kô lutalice, koje patnje prate. S čežnjivog juga, sa sudbinom Jova, Evo nas k tebi, naš ledeni brate! Oholi, mada bez roda i krova. Spremni smo groblja da sejemo nova.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

I KLEN 53 JAGLIKA 54 JAGODA 54 JASEN 55 JASENAK 55 JASIKA 56 JELA 56 JEČAM 57 JOVA 58 JORGOVAN 58 KADIFICA 58 KALEM 59 KALOPER 59 KARAMFIL 60 KARAMFILIĆ 60 KAĆUN 60 KAFA 61 KESTEN 61 KIM 61 KIČICA 61 KO

koji se ubere na Biljani petak (cf. Karadžić, 3, 1901, 121). Gatanje ječmom spominje se u rkp. 17 veka (GZM, 6, 451). JOVA Erle (alnuѕ glutіnoѕa). Jova (jah, jahovina, jelša, joša; Sofrić, 133). Reč je praslovenska. Šulek, Rad, 39, 12.

Karadžić, 3, 1901, 121). Gatanje ječmom spominje se u rkp. 17 veka (GZM, 6, 451). JOVA Erle (alnuѕ glutіnoѕa). Jova (jah, jahovina, jelša, joša; Sofrić, 133). Reč je praslovenska. Šulek, Rad, 39, 12.

Ćipiko, Ivo - Pauci

KNjIŽEVNOSTI Ivo Ćipiko PAUCI PAUCI 1 I 2 II 65 ZA KRUHOM 112 I 113 II 205 PAUCI I Na Badnji dan u dućanu gazda—Jova življe je no obično.

Ima nekoliko dana što Ilija razmišlja gdje da je namakne. U gazda—Jova pričaju, ljudi da je preskupa i za gotov novac, a na dug ne zna se kako će ispasti; ne kaže cijene, samo u knjigu

Tako mi reče bilježnikov pisar. Čudo, a ono dvoje starih, mislim, o tome i ne sanja! Gazda Jova se zamisli. Lice mu se uozbilji i sa uglova usana nestade traga namrštenom osmijehu; produžilo se i podvojak jače se

A popunivši ga, diže se i pođe k prozoru. Javi se dvojici svjedoka što, po savjetu gazda—Jova, čekahu da ih pisar zovne. Za njima stiže i bilježnik i Petar.

Ovo su oranice, ovo crno ograda, a ono livada plodno, berićetno, srce zemlje, govori gazda Jova kao za se. — A što pitaš? — ponovi Ilija, zagledavši se nemirnim, zažagrenim očima u šarenilo nacrta.

Moli novaca od gazda—Jova, ali gazda veli: — Davao sam ti dok sam imao na što... I na lijepi način otpravi ga iz dućana.

Gosti u kući osjetiše vrućinu; niza debele obraze gazda—Jova cijedi se znoj, mahom kupi ga rupcem, stoga domaćin povede društvo u odgojak do kuće, gdje je, na otvorenu, zračnije i

i obilatim prilogom, jačim od svih varoških darovaselja, bijaše uredništvu upao u oko i, u otporukama, na ime Jova Kostića, čitaše se: „Vi ste jedan od naših najtačnijih pretplatnika i darovatelja, i kad bi svi domoljubi bili tako

u dva tabora: s jedne strane hrišćani, a s druge kršćani, i nadjačaše brojem prvi, i izabraše za načelnika gazda—Jova Kostića, prokušanoga rodoljuba, darežljive ruke za sve što je Srbima milo, a u najboljoj snazi da svome narodu posluži.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Rođen Gvido Tartalja Jovan Jovanović Zmaj: Čika Jova srpskoj deci Jovan Jovanović Zmaj: Međnevenče I deo Milivoj Čedomirović: U hajduke bi! (pripovetka) 1900.

Umro Jovan Sundečić Jovan Jovanović Zmaj: Međnevenče II deo 1901. Jovan Jovanović Zmaj: Međnevenče III deo Čika Jova srpskoj omladini 1903.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

amin.” Pavle Čajnović beše sin nekada poznatog u varošici lepotana, brkatog graničara Jove Čajnovića. Taj Jova je mislio biti i ostati aktivni narednik i furažni nadzornik. Došla je kob.

brk, verovatno, zamočio se bio jednom prilikom u mastionicu, i iskvario ili dopisao jednu brojku na obračunu koji je Jova sastavljao. Jova je ubrzo položio diferenciju, ali se ubrzo i oženio kako nije mislio.

zamočio se bio jednom prilikom u mastionicu, i iskvario ili dopisao jednu brojku na obračunu koji je Jova sastavljao. Jova je ubrzo položio diferenciju, ali se ubrzo i oženio kako nije mislio.

Nekada ranije, i tamo negde daleko, za vreme manevara, upoznao se bio Jova s jednom neobično ozbiljnom radnicom u jednoj platnarskoj trgovini. Ta mu je devojka posle često pisala.

Ne ljubavna pisma, premda je devojka očigledno želela da se uda za narednika Jovu. Jova se hvalisao, vadio iz džepa, doduše s diskrecijom, još jedno, pa još jedno pismo.

” — Kad odjedared došla diferencija. Jova se tad setio jednog od onih podataka na rabošu, odgovori Rozi opširno i svojski, oženio se njom, i spasao dušu svoju.

Međutim, kako to već biva, da čovek jednu istu diferenciju i po triput plaća, Jova je ipak morao izaći iz vojske. Otvorili su on i Roza dućančić. Nije dobro išao.

Frau Roza, srećna, pustila je svog petla Jovu da još jedared skoči na krov, i onda je započeo nov i strog red. Jova je prešao na neki čudan posrednički posao, iz kapije u kapiju.

Kad je Jova izvadio ispod velikog kantara za svinje debelog sinčića kobasičara Klopfera, dobio je i masnu nagradu i pohvalu u novina

U palanci se govorilo: „U dobri čas preuze Roza egzercir.” — „Jova još malo snuje, Roza mu boguje, i sve ide da ne može bolje biti.” — „Kakva je to profesija, ako ko Boga zna, ljudi!

Sećate se: nalicka se, troši, laže, pravi se što nije. A sad! Trka li, trka naš Jova, od kapije do kapije za krajcaru ili dvije. Sad se on zaljubio u frau Rozu, i sluša je k'o Boga.

Pavle je rastao, i pokazao se pametno, mirno dete. Jova je vršio razne poslove, koje je izmišljala njegova žena. Novcem i Pavlovim vaspitanjem upravljala je isključivo frau Roza.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Sredoje Tvor nije baš morao da ulaže neki naročiti trud da bi se prilagodio osobinama životinje čije je ime nosio, a Jova Magarac, koji je doduše dolazeći u školu već bio doneo izvesne magareće osobine, neobično se izvežbao u strpljenju.

stečenim u detinjstvu, Tako, na primer, Sima Ćuran je otišao u diplomatiju i postigao je tamo lepe i znatne uspehe; Jova Magarac je postao ministar prosvete i izvršio je mnoge i mnoge korisne reforme u toj struci; Pera Som je postao član

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— More, ljudi, svako zlo ima svoje dobro — veli kapetan Jova učitelj. — Ah, filozofija sangvinika! — dobaci sa omalovažavanjem kapetan Dušan, „rezervni advokat“.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

I ZMAJOGNjENI VUK 458 47 DIOBA JAKŠIĆA 465 48 JAKŠIĆI KUŠAJU LjUBE 470 49 BOG NIKOM DUŽAN NE OSTAJE 475 52 SMRT JOVA DESPOTOVIĆA 539 PESME SREDNjIH VREMENA 544 53 STARINA NOVAK I KNEZ BOGOSAV 545 54 NOVAK I RADIVOJE PRODAJU

Naime, stihovi iz pesme Smrt Jova Despotovića: „Srijem zemlja steć će gospodara — il' boljega ili će gorega“ prevedeni su na ruski kao da glase: „Srijem

Rada dozivala: „Bogom brate, Rade neimare, ostavi mi prozor na očima, da ja gledam ka bijelu dvoru kad će mene Jova donositi i ka dvoru opet odnositi“.

I to Rade za bratstvo primio, ostavi joj prozor na očima, te da gleda ka bijelu dvoru kade će joj Jova donositi i ka dvoru opet odnositi.

Kako tade, tako i danaske: nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu. 52 SMRT JOVA DESPOTOVIĆA Razbolje se Despotović Jovo u Srijemu, u toj zemlji ravnoj, u lijepu selu Kupinovu; na smrt je se Jovo

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Nego više plačemo se vaše okate slepotinje nerasmatrane, ni rasudne duhovne, po skazivanju pravednoga Jova: Vi ste vračevi nepravdivi, lekari zli«, što i Hristos za takve govori: »I vama zakonikom gore, jer nalažete na ljude

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti