Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Nasta tajac i tišina. A, zamalo, sve usnu dubokim snom... Zora tek počela ruditi, prvi petli zapevaše, a Katić s Jovom bahnu pred kuću. — Gde su? — upita Katić. — U kačari — odgovoriše žene. Oni prisedoše malo kraj ognjišta.
Bio već i prošao njegovu kuću. Onda se vrati, uđe u avliju, pa zatim u kuću. Popa je sedeo sa kmet-Jovom kraj vatre. Lazar skide kapu i priđe im ruci. — Živ bio, Lazo! — reče popa. — A koje dobro?
— Ne sedimo, Nogiću!... Ali, brate, nismo znali. Ko može znati šta je u onoj đavolskoj duši?... Ja sam, istina, s Jovom zajedno odbijao ljude od njega... — Sad, šta ste vi radili, ja ne znam, ali tek to znam da ćete sa vi ovde pokrviti!...
— Onda, Ivane, evo! I on uze štap koji mu Jova pruži, pa ga dade Ivanu... Ivan se prepe na doksat, pa se poljubi s Jovom. Popa reče: — Ivane, da nam se zakuneš da ćeš česno i pošteno vršiti kmetovsku dužnost.
Jer što je danas bilo s njim, biće sutra s tobom... s Jovom... i drugim ludima... A ja idem Stanku. — A gde je on? — Oni su svi na Podinama... Tu je i harambaša.
I Stanko razveze nadugačko i naširoko priču o boju mišarskom. Taman se on raspričao u najveći jek, a dođe popa s Jovom Jurišićem. Nazvaše boga i pozdraviše se. — Eto, malo sedosmo, pa nam Stanko priča — reče Aleksa.
Ovo ti je kao kad pođem u Šabac!... Vrata se otvoriše i u sobu uđe popa s Jovom Jurišićem. — A... Evo, neka ti popa kaže!... On, čovek, i svete knjige čita... — A šta je tebi, more?
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ja sve to gledam. Idem svaki dan uredno triput u Ćijukovu mehanu na pivo i igram sansa sa Jovom advokatom i Nikolom poručnikom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sremac, Stevan - PROZA
Pa, priko, neću ti boga nazovem ako mi tu ljubav ne učiniš i ne dođeš. — Dobro, stoji! — reče Pavle i rukova se s Jovom. — Dakle, da kažem Kaji da je to sigurno? — Sigurno! — veli Pavle, i raziđoše se. Ode svak na svoju stranu.
Došla je predveče, u nemačkim haljinama. Po sahata se onako u šeširu razgovarala s Jovom, a zatim su ispod ruke u ljubaznom razgovoru otišli u kafanu na večeru za inat dušmanima. Posle su lepo živeli.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Dan po dan, mic po mic, otpoče po selu šaputanje, proradi Zuko Zukić: te ova se cura sastaje na izvoru s Velikim Jovom, te onu snašu, drvaricu, zatekli u šumi s Ćopića najmenikom, te oko mlina se motaju mlade žene, i to baš nedjeljom, kad
brige i mrtvouzlice, pipka jesam li dobro pokriven i gunđa udobrovoljeno, sa zluradim prkosom: — Baš je nas briga i za Jovom i za Gnjatijem, neka melju kako im drago. Glavno je da ti svom đedu griješ leđa.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Jednim slovom, blažen oni bogat koji s pravednim Jovom može reći — ˋbio sam slepom oko, a [h]romome noga; siroti i udovici bio sam otacˋ.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Da mi dobaviš Novicu do mraka! To nam je najpotrebnije — reče on, čim se pozdravi s Jovom, koji se iznenadi njegovu dolasku. — Novicu... sad će dete da otrči, samo ako ga nađe. — Zar nije u varoši?
Tek uveče stiže kapetan u varoš sa vezanim Đuricom i Jovom. Stanku je ostavio kod oca joj i dozvao lekara da je pregleda i leči. Lekar se nada da će preboleti.
Ćipiko, Ivo - Pauci
prisjednik, varoški krčmar koji je zbog sloge u općinsku upravu ušao i samo radi nje danas se žrtvovao da i gazda—Jovom dođe, jer drukčije ne bi došao, jer još njihovi stari nisu bili prijatelji.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
A uveče je pred svojim Jovom, na slabom srpskom jeziku, izvela bilans. — I po drugi put će Roza platiti diferenciju. Ali treći put neće, jer ne