Upotreba reči jovu u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Tako odrede mene, Čardakliju i Jovu Protića iz Požarevca. Pređe i neki Gaja (Nikolajević) s Čardaklijom (koga ćete dosta pisama međ mojim ̓artijama naći).

I tako opredelimo Protića Jovu da plaća i vodi račun, a kako nestane, ja izvadim te po 20 dukata dam mu, i opet tako. Dođemo u Bukarest 14.

Pošto odu oni na svoje kvartire, zapita Čardaklija mene i Protića Jovu: „Od ova dva čoveka koga bi voleli da sa sobom povedemo?

isplaćujemo dugove Gušančeve i za džebanu; ispratismo naše deputate: protu iz Šopića, Stefana Živkovića i Protića Jovu do Bukurešta, pak Jova da ostane u Bukureštu a Čardaklija da ide u Stambol.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Popa ostavi svoje knjige u zobnicu. — Jova može ući? — upita Aleksa. Mesto odgovora, popa pozva Jovu u sobu. — Jovo, brate, jesam li ti šta na žao učinio? — upita Aleksa. — Ja sam tebi, a ti meni nisi!... — reče Jova.

Teodosije - ŽITIJA

O, noći u koju zaspasmo, po Jovu budi tamna, i da se ne ubrojiš u noći obasjane mesečinom! O, mi, od nemudrih bezumniji!

Sremac, Stevan - PROZA

piše molbu il’ žalbu, seljak sedi i s njim zajedno troši piće mehandžiji; zato je svaki mehandžija rado primao »gospodin-Jovu advokata«. A Jova sedi tako u mehani, pa vreba seljaka kao pauk muvu.

jer često nisu mogli da znadu šta hoće da kaže, a Rista puškar se tako izveštio u pisanju nadgrobnih slova da je Jovu malo ko i tražio.

Bio je to neki užasno drzak, bezobrazan i ješan mačor, koji se i nezvan uvlačio u tuđe kujne i krao jela. I Jovu je često posećivao i plenio ga, zato ga je Jova i prozvao Jevđovićem i »Kartušem« (Jova je malo čitao, ali je

Od to doba je još nekoliko puta dolazio i krao Jovu, ili mu pridizao stvari od manje vrednosti, tako da mu je Jova sve oprostio, ali onaj but nikako!

tu je na priku pao jedan bolno-umilni pogled, koji se nešto malo usput i za Jovu zakačio. — E, tako te ’oću! — veli Jova razdragan, pa je zagrli. — Eto vidiš, priko, tako se mi volemo.

»Čim se videsmo, zavolesmo se. Ja odmah rekoh: »Il’ nju, il’ ni jednu!« a ona: »J-al’ Jovu, a ja li crnu zemlju!« Toliko mu beše. »Sakaš li me, Petko? Sakam te, Petkano!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Zvuci su jezivo parali noćnu tišinu. Zanemeli vojnici stoje nepomično i slušaju... — Šta je ovo? — pitamo Jovu, starog štabznačara. — Sigurno su neki naši zalutali... pa su se sad sudarili.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Eto ti svekra svekrvom, Eto ti osam đevera, Eto ti osam jetrva, Eto ti jedna za’vica.“ A ona Jovu govori: “Što mi je svekar svekrvom, To mi je staro nejako; Što su mi osam đevera, To su mi vjetri po gori; Što su

ružu uz polje nosaše, Na Jovov je šator nanosaše, Gdjeno Jovo sa Marijom bješe: Jovo piše, a Marija veze; Nesta Jovu mrka murećepa A Mariji zlata žeženoga, Onda Jovo Mari govoraše: “Oj Marija, draga dušo moja!

Ban Stijeno Jovu govorio: “Da moj brate, sjajne mjesečine! Blago, brate, onome junaku Koga nije na daleku draga; A moja je draga na

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Spušti tvoja zlatna perja, A raširi đuzel repa, Uljez’ lako u odaju: Kril’ma Jovu lada čini, Da on spava u ladini! 11 Djete moje, san te prevario, Prevario, ne zaboravio!

B) ŠALjIVE Kome ću nazdraviti, dobro će mu biti. ’Ajde, baš, našem Jovu. Zdrav si, Jovo, srce sokolovo! Bog ti dao: šupalj nos do očiju; plodnu ženu, neplodnu stoku, — žena ti se bliznila,

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Ja mu, vala, kazah sve lepo, a on izvadi jednu hartiju, punu duvana, pa kaže: »Na, ponesi Jovu«. — Pa, uze li? — Uzeh, ja što ću! — A ti, đavole, ne pričaš kako je onomad s tobom ašikovao?

kako ću reći... ’nako kâ... br... kâ brata, jest, baš kâ brata... A svet... the... — A šta si ono poručio Jovu i Stanojlu da ti jave kad budu na straži? — Ja, vala, ništa. Kažem ti: svet...

Đurica s Pantovcem udari potokom, koji protiče ispod Dikića kuća, gde je ostavio Stanku na boravištu. Javili su Jovu Dikiću da im spremi ručak.

Morao se negde odmoriti. Posle kraćega dvoumljenja ode k Jovu. XX U prljavoj, kaljavoj, poslednjoj palilulskoj ulici, na kraju Beograda, poređani su sniski neokrečeni kućerci od

Stanka ustade i ode, a za njom se diže i Đurica, držeći se voćnjaka i ograde, pa ode k Jovu. — Da mi dobaviš Novicu do mraka!

— Gle, zar si tu! — reče Đurica, kad se ona podiže. — A ti mi onomad reče da je ona kod majke? — okrete se on Jovu. — Bila je do juče, pa ne može više da se krije od Marka. — A ti se odmah obradovao — reče ona gnevno.

— Ko je to ? — dreknu jak muški glas i umuče, jer Mitar napipa rukama usta i steže ih, pa se naže na uho Jovu i prošaputa mu: — Da nisi pisnuo!... Ovde je kapetan sa celom vojskom: propao si ako mrdneš.

Bojić, Milutin - PESME

I nema zdrava mesta na meni. (Psalam 38) Pocrnela je koža moja i kosti moje posahnuše od žege. (Knjiga o Jovu, XXX, 30) Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Što su njih dva krišom kod Ilije radili? I Petar premišljaše šta da učini. Odluči da pođe gazda—Jovu, da se s njime posavetuje, jer bez novaca ne može se ni u crkvu.

— Što veliš, Mašo, za popa? — primirivši se pita je, a i ne čeka odgovora. — A što veliš za moga gospodara, gazda—Jovu? Ne mogu ni oni da žive bez tuđih žena, a nama brane... Pa neka bi i to, ali danas drukčije miluju! ...

Otac joj je kupio đerdan i platio gazda—Jovu šuplje plete za zdrave, a ravno ih je dvije stotine! Radivoj kaza jednom Cvijeti da će je curske nedjelje u varoši iz

— Skuhaćemo se! veli Petrov odvjetnik Pilić starome znancu gazda—Jovu, koji čitaše novine, i pozdravi se s njime. — Ima neko vrijeme te vas češće vidimo ... Milo mi je! — otpozdravi gazda .

razumijem — i, nakrenuvši glavu i prekliještivši jezik između zuba, nasmija se na društvo, pogledavši krišom na gazda—Jovu. I nastavi: — Pa ono što Mađari rade sa Slovacima, rade i drugi, kad im samo treba... Eno vam Hrvatske!

Čine račun on i pisar, i, bajagi, prenemažu se od čuda... Velikoga li mi čuda! A što ne osude gazda—Jovu? Što ne osudiše pokojnoga gazda—Stjepana, što dođe odnekuda iz Bosne, u gorim benevrecima od mojih, pa u malo godina

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Doroteja sam zatekao na kupanju. Najpre sam ugledao njegovo mršavo kljuse kako kunja privezano za jovu. Kraj kljuseta, na tri-četiri koraka dalje, ležao je samar preko koga je bila prebačena mantija.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kao ona, i pisma su bila ozbiljna i čudna. Ne ljubavna pisma, premda je devojka očigledno želela da se uda za narednika Jovu. Jova se hvalisao, vadio iz džepa, doduše s diskrecijom, još jedno, pa još jedno pismo.

Rodio se sin. Zdravo, lepo dete. Frau Roza, srećna, pustila je svog petla Jovu da još jedared skoči na krov, i onda je započeo nov i strog red.

To zanimanje je Jovu Čajnovića pridiglo, značajno pridiglo. U palanci se govorilo: „U dobri čas preuze Roza egzercir.

Bogu je, na svoj način, priznavala da nije volela život, da nije volela ni Jovu, da ga je privukla novcem, kako bi, sveta radi, prestala biti ružna stara devojka; da i sada jednom jedinom ljubavlju u

Đavo bi nas znao, hoćemo li to kad popraviti. Ali to sad ne spada na stvar. Dakle, ako čika Jovu izdvojimo, ostaje frau Roza. Zna se, Milane, sad već davno da je ona nepokrštena Jevrejka.

— Kako po palankama ljudi imaju ponekad osećanje i drskost skoro familijarne zajednice, neki napadoše u Kafani Jovu kao da su mu tutori, a jedan od Vlaovića bezmalo da ga izdeveta. — Čija je to pamet, pitam te! — seva i grmi Vlaović.

Od momenta do momenta, uvuku na neki način u to i domaćina kuće, čika Jovu; i palanka tad mora da primi činjenicu da u toj zajednici vlada ipak neki sklad.

Promenio se red u kući samo toliko što je frau Roza tražila od muža da malo više sedi kod kuće. Naravno, Jovu graničara to nije mnogo oduševljavalo, i on se izveštio da opravdava nužnost svog ranijeg načina života.

Mene usisava rasa, čini svoje sa mnom jevrejstvo! Jovu graničara u meni potiskuje daleko jača krv frau Rozina. A ovde, ponela me je reka velikog, moćnog jevrejstva u

U palanci se knjiga mnogo čitala. Gospodin Joksim se smeši: — Savle-Pavle, uvuče ti on Jovu graničara u književnost. Jova je doduše pričao odlično, ali kasarnskim stilom, a ovo je, bogami, pariski stil, iako je

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

slugo, pričekaj me tri bijela dana, dok um̓jesim bijele kolače i dok spremim tanane košulje, da ponesem na dar mome Jovu“.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Moje zapovedi mi s vratmi sam ga zatvorio.« To tako eto, Bog k pravednom Jovu u bolesti mu, pred izdignuće, s razgovorom beseđaše: »Kad se je, veli, more iz materina mu creva rađalo, tadar mu sam

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti