Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Još ostade Boško Jugoviću, krstaš mu se po Kosovu vija, još razgoni Turke na buljuke. I čovek ne može da se otme utisku da je narodni pevač — u
na gradu, ti išetaj gradu na kapiju; tud će proći vojska na alaje: sve konjici pod bojnim kopljima, pred njima je Boško Jugoviću, i on nosi krstaša barjaka; kaži njemu od mene blagosov: nek da barjak kome njemu drago, pa nek s tobom kod dvora
Milica; ona stade gradu kod kapije, al' eto ti vojske na alaje: sve konjici pod bojnim kopljima; pred njima je Boško Jugoviću na alatu, vas u čistom zlatu; krstaš ga je barjak poklopio, pobratime, do konja alata; na barjaku od zlata jabuka, iz
se carica Milica, pa uvati za uzdu alata, ruke sklopi bratu oko vrata, pak mu poče tiho govoriti: „O moj brate, Boško Jugoviću, car je tebe mene poklonio, da ne ideš na boj na Kosovo, i tebe je blagosov kazao: da daš barjak kome tebe drago, da
Al' govori Boško Jugoviću: „Idi, sestro, na bijelu kulu; a ja ti se ne bih povratio, ni iz ruke krstaš barjak dao, da mi care pokloni
“ „Ono jeste Boško Jugoviću.“ 19 MUSIĆ STEVAN Vino lije Musiću Stevane u Majdanu čisto srebrnome, u svom krasnom dvoru gospodskome; vino služi
Pogibe ti osam Jugovića, đe brat brata izdati ne šćede — dokle gođe jedan tecijaše; još ostade Boško Jugoviću, krstaš mu se po Kosovu vija, još razgoni Turke na buljuke, kao soko tice golubove.