Upotreba reči junakovu u književnim delima


Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Idući od epizodičnog junaka ka glavnom, Stankovićev opis sve dublje seže u prigušenu junakovu ličnu volju, osujećene želje, potisnute nagone i, vrlo često, iz tela njegovoga izbija jaka čulnost.

Razlika je važna i valja je pomenuti, naime, zato što se - kao što je poznato - upravo uvođenje čitaoca u svest junakovu i praćenje sustopice njegovoga unutarnjeg, misaonog toka uzima kao značajno dostignuće modernog evropskog romana s

No, uza sve to, „skretanje ka unutra” u ovom slučaju očigledno nije što i premeštanje ugla pripovedanja u samu svest junakovu, i čitaocu nije dato da doista prati „unutarnji monolog” bilo Sofkin bilo, možda, s vremena na vreme i nekog drugog

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Tananom inscenacijom, pevač taj trenutak povezuje s pojavom crnih gavranova koji majci u krilo bacaju junakovu desnicu. Pevač prvo pušta mladu ženu da odmah u njoj pozna, po burmi, ruku odrasla čoveka, Damjana, svoga muža, da bi

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti