Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Nije šala, brate, toliko vreme ne vide on družine svoje, ne našali se šalom junačkom. I dočekaše ga kao vojvodu. To beše pravi dan slave. Svaki ti to htede da se približi i poljubi sa Stankom.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Nema intimnog života, nikada se ne govori o ljubavi, osim ako im se ta reč u snu omakne. Sanjari se najčešće o junačkom životu. Podsmevanja i šale može se reći da nema, izuzevši unekoliko dva plemena, Cuce i Pješivce.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
ujutru na kakav svetac, govori ovu basmu: „Ja se ne umivam gorom ni vodom, već Božijom jakosti, sunčanom sjajnosti, i junačkom milosti (...). Tko me vidi — da mi zavidi, tko me srete — da mi se pokloni; tko me čuje — da mi se začudi.
² Ovakvo ponašanje oca naročito je izraženo u krajevima sa junačkom tradicijom gde se brižljivo neguje herojski stil života.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
brata kojih se ne seća, sva trojica sa belegom smrti na čelu, a dalje, levo: tri uokvirene spomenice »Vaš sin pao je junačkom smrću. FNRJ zahvaljuje...
Sremac, Stevan - PROZA
Čekao je samo da čuje makar jedan pucanj u komšiluku, pa da se odmah i on pridruži tom junačkom toržestvovanju, da i on ispali.
Radičević, Branko - PESME
Ode nojca, dođe zora bela, Vojno već se dovatio ždrela, Pa silazi jutrom i tišinom Sa ostalom junačkom družinom, Te razgleda grmove i krše, De će turske kosti da se skrše. Eto Turak'!
gleda: Već on vidi mnogu tursku glavu Kako pada u zelenu travu, Već je vidi na nož nadevenu, Već on sniva o junačkom plenu. Glava misli, srce se osmeva, Pa od puste miline popeva.
Veće svanu, veće sunce granu, A junaci slaze niza stranu, Stranu jednu golemu, visoku, Gnjevnu suzu u junačkom oku. Oni vide jade pred sobome: Dim se digâ ka nebu vedrome Sa svi strana sa ravne zelene, Ta šumama divno
Ajku nije prevarilo: Tamo ona nađe sunce svoje, Tamo leži njezin Radivoje; Po saruku pozna ga veliku, A još više po junačkom liku.
Kostić, Laza - PESME
Zar žena, bludnica, posteljičarka kmeta robovskog junačkom rodu da nam bude spas? Je l' ovo zbor? Je l' ovo sudnica? svetilište li hrama bogovskog? il' svedilišta oskrnavni jaz?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Neki se prospi u putu nad Crnom Gorom, neki se savi kao čalma oko Durmitorove glave a preostali letijahu dalje nad junačkom Hercegovinom i dubokom Bosnom. Ponekad nebo bješe čisto, ali magla kao more pritisnu nizine.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
88. Prispi čare na mačare, na panje dekanje, na senje dupore. 89. Prođe ban jerban s mora na Dunavo konjskom vriskom, junačkom vikom; malo ga ko viđe, svatko ga ču. 90. Pruži platno od mora do Dunava, pa ga savi u oraovu ljusku. 91.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Tamo vaša braća i drugovi već gone i lome dušmane naše. Nemojte da vas oni osramote na junačkom megdanu. Sećajte se da je Šumatovac kapija od Srbije. iza ove kapije ctoje vaše kuće, žene i dečica. Držite ce!
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Poznao sam ga već izdaleka, po njegovoj nošnji, junačkom držanju i oružju. Ja ga oslovih i doznah da je kavaz izaslanstva dubrovačke republike koje je pre mesec dana ovamo
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Misle, možda, da se vojska ceni po sjajnom oružju i svetlim dugmetima, a ne po srcu junačkom!... Ali ta napudrovana vojska bežala je kao obezglavljena pri pojavi aeroplana, dok je rita ulazila smelo u njihove
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Junačko držanje bilo je dug oca sinu i sina ocu. Otac je bio dužan da junačkom smrću proslavi sina, a sin da ratničkim podvizima opravda herojsku očevu uspomenu.
On samo pominje, bez veze sa junaštvom i junačkom poezijom, postojanje plemenske organizacije na severu Hrvatskog primorja i u Bosni do XV veka.
Al' je Marko milostiv na boga, a žalostiv na srcu junačkom: pusti vilu u planinu živu. Bile bere po Miroču vila, bilje bere, često se odaziva: „Sad ću doći, bogom pobratime!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
FINIK »Finici pronalikuju junačkom okretu na braniku; odoljivanju i nadbijanju...« Krome sviju, jedan je finik nadvisio drveta svojim uzrastom: List mu je