Upotreba reči junoša u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

pa njega upravo posred tikve. Niko se nije ubio (bar ja ne znam) ni zbog jedne ni zbog druge nesreće! Junoša! Ovde leži duboka mudrost. Potraži je i naći ćeš!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Vučov junoša će, na kraju, jedini smisao života otkriti, nehotice, u ljubavi. VII Nešto više — ili nešto manje? — od igre, od potreb

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

A car mu reče: — Znaš le ti ko sam ja, n da sam ja car, pa ako meni ne kažeš ja ću te objesiti. A junoša mu odgovori: — Vala ako si baš i car, ja ti opet neću kazati.

Ovaj je siromah poslije domišljao se, što će i kako će, kad uveče, moj brate! ali negdje zveckaju viljuške i kašike, junoša usamljen razgledaše gdje je duvar slab, da ga kako prokopa i vidi šta je u drugoj sobi i što se u njoj čuje.

Pošto prođe dva tri sahata noći, a junoša opet provali zid i uđe u sobu, te sve sa astala pojede i popije, pa onda uzme šarenu svijeću iznad glave, te je metne

Car i to učini, i tako se od sad hranjaše i zadovoljavaše junoša sa ovom ljepotom djevojkom dotle, dok carski ferman ne izide da je kćer njegova punoljetna i da će je udati.

No ono njino smijanje preokrene se u žalost, kad viđeše da ovaj junoša trideset aršina preko svih bedema dalje prebaci džilit i do polovine ga zaćera u jedan veliki kamen.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— O, beznadežni junoša, uzviknu Velja, videvši ga gde mu dolazi. Šta je, pišti li ranjeno, iznevereno srce ? ... Znam, znam, dikane moj : teški

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ A car mu reče: „Znaš li ti, ko sam ja, i da sam ja car, pa ako meni ne kažeš, ja ću te objesiti!“ A junoša mu odgovori:, „Vala ako si baš i car, ja ti opet neću kazati.

Ovaj je siroma poslije domišljao se, što će i kako će, kad u veče, moj brate! ali negdje zveckaju viljuške i kašike, junoša usamljen razgledaše, gdje je duvar slab, da ga kako prokopa i vidi, šta je u drugoj sobi i što se u njoj čuje.

Pošto prođe dva tri sahata noći, a junoša opet provali zid i uđe u sobu te sve sa astala pojede i popije, pa onda uzme šarenu svijeću iznad glave, te je metne

Car i to učini, i tako se od sad ranjaše i zadovoljavaše junoša sa ovom ljepotom djevojkom dotle, dok carski ferman ne izide, da je kćer njegova punoljetna i da će je udati.

“ No ovo njino smijanje preokrene se u žalost, kad viđeše, da ovaj junoša trideset aršina preko svih bedema dalje prebaci džilit i do polovine ga zaćera u jedan veliki kamen.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Dete| ni za što tako ne mari kao za igru; junoša želi nauku ili drugu koju zabavu; kako se ko na što dâ i okrene. Dobro za onoga ko izbere to što je čestno, pohvalno i

Jedan dobri junoša Bolgarin počeo je plakati kad sam mu kazao lane da ću poći, nego da traži sebi drugog učitelja. I ja sam teško sožalio.

i jošte jošte — još junost — mladost, omladina, v. i junošestvo junoša — mladić junošestvo — mladost kabala — svađa, spletka, razdor kavaler — vitez kadija — sudija kazanije — priča

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

A car mu reče: — Znaš li ti ko sam ja, i da sam ja car, pa ako meni ne kažeš, ja ću te objesiti. A junoša mu odgovori: — Vala ako si baš i car, ja ti opet neću kazati.

Ovaj je siromah poslije domišljao se što će i kako će, kad uveče, moj brate, ali negdje zveckaju viljuške i kašike, junoša usamljen razgledaše gdje je duvar slab, da ga kako prokopa i vidi šta je u drugoj sobi i što se u njoj čuje.

Pošto prođe dve-tri sahata noći, a junoša opet provali zid i uđe u sobu, te sve sa astala pojede i popije, pa onda uzme šarenu svijeću iznad glave te je metne

Car i to učini, i tako se odsad hranjaše i zadovoljavaše junoša sa ovom ljepotom djevojkom dotle dok carski ferman ne izide da je kćer njegova punoljetna i da će je udati.

No ovo njino smijanje preokrene se u žalost kad viđeše da ovaj junoša trideset aršina preko svih bedema dalje prebaci džilit i do polovine ga zaćera u jedan veliki kamen.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Matić. Zgb 1940, LIV—LVII, 167—178). NADGROBNI STIHOVI (str. 111). Pesma je štampana u Vidakovićevu romanu Usamljeni junoša, Budim 1810, 15—8. Ovde usvojeni naslov pesmi dao je Miloš Crnjanski kada ju je objavio u časopisu Misao, 1.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

samo starac pa mi se može oprostiti što se služim pritvorstvom, zamkama i prepredenošću, umesto da se kao kakav mladi junoša isprečim, stanem na beleg i kažem: ovde je crta, dovde smete, dalje ne.

Nije rekla: dovedi mi, Marice, onog momčića. Nego: sokolara Andriju, sokola Andriju. Evo, gospo, tvoj mladi junoša, tvoj soko, vitez tvoj, tutnji livadom kao zmaj, u grču je, juri... Artemije Iguman Makarije se oporavio.

Bled, isceđen, pospan, nesigurnog koraka ulazio je junoša na kapiju, ali ko je malo pažljivije pogledao njegovo lice video bi da se među tragovima umora rasplinuo nejasan i

Petrović, Rastko - PESME

Grančici poput mesec se mladi ljulja, Pod rizom cure trepnu pojka slavulja, Zatrepta Lorenc junoša, besno jeca: Saga, o saga, o cara gіovіnezza.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti