Ćipiko, Ivo - Pauci
— 'Ajdemo! — trže ga iz snatrenja Jurin glas. U duzi privladalo je crvenilo; kaže: obilato vino, — opazi nehotice Marija. — Nij e virovat' !
On se sjeti dražbe koju sud, na tražbu trgovaca iz varoši, otpoče voditi po selu i pade mu na pamet Jurin bolesni otac i njegovo imanje što se imalo do koji dan prodati na dražbi.
Niko ne odgovori, nu onaj glas nanovo se javi. Ivo nemirno pogleda na onu iranu i sjeti se da je to stari Jurin otac. On ga nije vidio otkada se je povratio kući, jer je već tada ležao bolestan. — Pustite ga!