Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ta on nam je bio harambaša... A Surep samo uzdigao obrve, pa kosi li — kosi. Zavrzan je jurišao nemilice u najgušće redove turske...
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
i to čudo priča — diže ruke djed predajući se ponovo razgalamljenom neuništivom životu, koji je tako bučno i bezobzirno jurišao čak i na njega, novopečenog sveca.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
A kako mi se promeni dečak za rodnu zemlju kad poče bitka, jurišao je, poletan, smeo, odbrane naše oštrica britka. Da, ja sam ljubav ulila sinu za drugu majku, za domovinu.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
U krađi i napadima bio je plahovit kao oluja. Jurišao je bez razmišljanja, kao besan kurjak u stado, na mirne domove; i poklao bi sve, da, se Vujo nije starao da uz njega šalje
Jakšić, Đura - PESME
Kako ste se onde bili, Kako ste se krvavili: Protiv sto si sam išao, Na hiljadu jurišao; Zuji kuršum i kumbara, Grme gore i doline, A Kozaku duša stara Od siline i miline — Dirnut handžar iz korice.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Ako i padnem, barem sam krenuo. Jurišao na nemoguće. Odvažio se. Znači, svojom voljom, a da me na to nije naterala nikakva nevolja, potreba i moranje.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
novoj slavi, Na Timoku i Moravi, – Kako ste se onda bili, Kako ste se krvavili: Protiv sto si sam išao, Na hiljadu jurišao: Zuji kuršum i kumbara, Grme gore i doline, A Kozaku duša stara Od siline i miline – Dirnut handžar iz korice Ili
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Rusa i Turaka! — uskliknu djed Aleksa. — Sjećaš li se, poljaru, ti si bio Osman-paša, a ja general Skobeljev, pa sam jurišao na Plevnu i razbio ti nos. — E, to su već igre od prije šezdeset godina — odmahnu poljar.
— Kako da nije — povika Lijan. — Znaš kako su Bosanci u ratu govorili: „Dok je ruma, biće šturma!“1 Kako bih inače jurišao na ona prokleta spadala, ne budem li se potkrijepio rakijom.
— Čak i naša mirna Lunja. — Eh, opet žensko! — zlovoljno smrsi Stric. — Baš mi je ono za neki boj. —A ko je jesenas jurišao na djed-Aleksine ljestve kad si ti bježao uz bukvu? — opomene ga Jovanče. — Lunja je bila hrabrija od polovine dječaka.