Upotreba reči jurnuti u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ako bi ga on promašio, pali ti, Surepe, ti ga nećeš promašiti!... Turci će onda jurnuti napred. Ja i Jovica dočekaćemo ih i zbuniti, a vi ostrag jurišite...

— Dosta i to što imamo. — Kako dosta? — upita Miloš. — To nema na svakog ni po jedan metak. — Mi ćemo jurnuti na njih s noževima! — reče Zeka, a oko mu plamti. — Ostavi se detinjarije — reče Miloš.

— A džebana? — upita Čupić. — Imamo nešto!... Kad to potrošimo, mašićemo se ljutih guja iza pasa, jurnuti u Turke, pa koga bog voli! — Ima i u mene nešto očuvane džebane!... — reče Čupić.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ali će iz moja oba oka nevesela jurnuti da grle pogledi žudni planinski jedan strm, ili bor, ili jelu, ili šumu rascvetanu, ili koji mračan grm.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— odobriti, primiti urgan — uže utva — divlja patka koja ima zlatasto perje po trbuhu uteći se — istaći se, jurnuti napred, obratiti se za pomoć, uzeti reč utije — utovi se, ugoji se faculet — marama filcan — šolja bez drške fise

Petrović, Rastko - PESME

o ćut! Pod vrbama sad peva, ko otac, mesec žut. Ah bože moj, šta je to za mene! Zar ceo svet, zar će na njemu sve to, jurnuti kroz zrak; Ja ne razumem, otkud se onda sudara vlak kraj jedne reke.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti