Upotreba reči justinijan u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

) — Zbornik prava, zbirka rimskog prava koju je u VI veku priredio car Justinijan (Institucije, Pandekte, Kodeks, Novele) kotiljon (fr.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

»Justinijan!... zeleni i plavi!...« Kako se to još jutros nije mogao setiti, te se bar ne bi morao dosad ovako mučiti. I to se još

Sve mu je to maglovito kao zaboravljeni san... A Vizantija... Justinijan... šta to bi?... A san?... — E, đav'la! Šta se misliš, sinko? poče starac da ga oporavlja. Znaš: Karlo... no?... koji?.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

I Sretu obuzme neka milina i neki ponos. Takav je ponos mogao osećati u sebi valjada samo onaj starinski car Justinijan kad je, kako priča istorija, stao zadovoljan pred svoju zadužbinu, crkvu Sv.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Te svi širom sverovaše da je to doista Hristos mesija... Posle, za grčkoga carstva, Justinijan car onaj kamen na kom no je Hristos odmarajući se kod bunara sedio, i ono grlo — bunarsko ušće, skide, te donese

I tako u gladnu godinu predrža i prehrani Solunjane dovoljno. 6. Prah na dar Svakad spominat u Grka car Justinijan, što je načinio divnu i krasnu veliku crkvu u Carigradu, što se zove Aja Sofija visoka (po srpski reći se, toj crkvi

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti