Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Krv joj jurnu. Htede da ustane, viče, ali nije mogla. Jedva se digla i odmakla od Ite. — Snajka — poče on, kajući se i ne gledajući u nju. — Kuda? Zar se bojiš?... — Ne, brate... — tresla se ona i mucala; — ali, da idem. Čekaju me...
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
3atim ostavi dvor i ode u puostinju, u kojoj je nekada živeo taj isti starac. I tamo je, moleći se Bogu i kajući se za učinjene grehe, živeo do svoje smrti. MUDRI SLUGA Bio na Istoku u staro vreme bogat čovek pa imao slugu.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Ponova oseti od njega sav onaj miris na znoj, neopranost i krpe. Ustade, poljubi ga u ruku i istinski kajući se što ga je sinoć toliko uznemirila i uplašila, promuca: — Oprosti, tato, nisam znala...
Iskupiće se oko nje, i kao kajući se što su je noćašnjim svojim tolikim, od srca, kao samoživim veseljem, zaboravili, počeće, češljajući je i kiteći, da
Ćosić, Dobrica - KORENI
Sada iz službe otpuštaju jadne učiteljčiće, a što da ne otpuste mog sina? Pa zašto mi odmah nisi rekao? htede da kaže, kajući se za ljutnju prema Vukašinu, ali u njegovim očima kao da nešto drugo vidi. — A ako ja neću? — reče.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Iza toga, s dana u dan Antica sve grđe osjeća težinu braka, i uviđa sve jasnije da se prevarila; kajući se, krivi samu sebe: nije slušala svoje volje, već je uzela čovjeka, jer to i druge seoske djevojke rade, — i tako je
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ili se srce potrzalo slašću pradedske mu zemlje, Il’ mu se dugim zar ropstvom k slobodi zatupilo čuvstvo, Petar, kajući se, Đorđevi babo, željaše se vratit; Ozbiljom stade odvraćati sina i gomilu sveta: „Mi li smo ljudi pod sedima vlasima?
Stanković, Borisav - TAŠANA
Šta je, gde je, taj »on«? Kakav je, odakle je? I zašto me odmah nisi zvala, odmah mi ime njegovo kazala? (Trza se, kajući se): Ali, jesi, zvala si me, toliko puta si me zvala, a ja sve mislim da nije baš tako. Nisam znao da tebe ko sme.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Zato prokle ga otac njega i sva mu porod te ostaše i do danas crne džaje. Opi se Lot, Avramov sinovac... posle kajući mu se zato po Avramovoj zapovesti tri usađena u zemlju s vatre crna ugarka dotle valjalo mu ih je iz svojih usta