Upotreba reči kaljao u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Valjda nije to. Gde bi sada, pred kraj veka, kad mu je više prošlo nego ostalo, činio sramotu kući i kaljao sebi obraz? Gunj mu je u ramenima pedalj širok, krši prste uzmičući iza njegovih leđa, u senku. — Živ sam!...

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Nesrećni čovek, u potrebi češanja, razvalio je sam na sebi užasnu ranu, uvlačio pesnicu, i kaljao se nedostojno i punio kuću smradom. U Julici se odjedared pojavi snažna žena i pošten čovek. Perčinova krv.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti