Upotreba reči kaljavo u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Gde je, gde je? — Evo ga! — reče Zavrzan. Stanko pade po starini. Ljubio mu je smežurano, kaljavo lice i ruke. Starac poče dolaziti k sebi. — Vode... — šaputao je. Potrčaše da vode donesu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Bledi i ispijeni, neobrijani već toliko vremena, a odelo im u neredu i kaljavo. Na nogama pocepani opanci ili ostaci cokula, koje su već pobelele od vode i blata.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Glava beše urasla u bradu, brkovi sakrili usne, ispod presovane kape viri neuređena kosa, odelo mokro i kaljavo, snaga visi, a ne stoji — to beše major Ilija Petrović. — Molim Vas, da objasnim, gospodine pukovniče!

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Ogleda se i opazi uza zid naručaj naslaganih drva. —Izgorite prvo ovo... A imate li ulja? —Ima nešto... Mutno je i kaljavo. —Štedite, da doteče, jer ga nema ni u gospodara. Tada pogleda na maloga: —Što te boli? —Sve — jadao je Marko.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti