Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Nekad bi samo pritisla dušu teška tuga za propuštenim danima mladosti. Jednoga dana sedimo u našoj kantini, kad upade kapetan Stanojčić. — Ej, palaferijo!... Dok vi ovde ljuštite sans, dotle pešaci doveli ženske iz Beograda...
Uostalom, sad mi ne treba! — on baci čačkalicu iz usta i diže se od stola. — Jeo sam pred ručak nešto u kantini... Ne mogu sada. Idem u divizion, zvao me ađutant. — I ode. — Opasno se sekira — veli mi Aleksandar.