Upotreba reči kapalo u književnim delima


Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

JUSUF: Opasno je činiti nešto bez razloga. HASANAGA: Ovde ste me na nosilima doneli, je l tako? Kapalo je iz nosila, kroz platno, koliko sam krvario! Rana do rane, ne znaš kojoj ćeš pre da pritekneš!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Vjetar, čas sa sjevera, čas južnjak, duni na mahove i raznosi lišće sa stabala. Što ga preostani to je žućelo i kapalo samo na zemlju. Jata vrana i gavranova gakahu po pustijem poljima i po sivijem golijetima.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I dok sam zapanjeno gledao u leš, sa streje, na noktima izgrebane sise, kapalo je ravnomerno, pa se tanki, blagi i fini crni mlazevi slivali u jedan veliki ožiljak granatine rane na trbuhu.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

I u njihovu kućicu prodrla je i navrvila voda. Propustio krov, te je kapalo na sve strane. Nekoje kaplje gasile su žeravicu što je pod zapretkom tinjala, i pušile se lugom.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Zatim zaključa nebesku baštu. — Šta li je sa Zvezdom? — pitao se Čobanin i svirao tako nežno da je lišće s vrba kapalo, a mesečina se kao suza niz obraz neba slivala. Ali, njegova Zvezda ne dođe.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti