Upotreba reči kapetana u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Šta će taj silan svet, pa još pod oružjem? Eno i g. kapetana! Vidiš gde razrađuje ljude ko će na koju stranu. Ja pogledam bolje i vidim kapetana, a za njim tri-četiri do zuba

Eno i g. kapetana! Vidiš gde razrađuje ljude ko će na koju stranu. Ja pogledam bolje i vidim kapetana, a za njim tri-četiri do zuba naoružana pandura za koje se moglo kazati da su odista lepi ljudi! Ali g. kapetan?

A ti, Lazo, otidi do moje kuće, podaj konju zobi i spremi ga, posle podne ćemo sa ovim nesrećnikom pred g. kapetana u Rekovac; a Marku Ćosiću kaži neka se i on spremi da zajedno s prijatelj-Nikolom idemo.

— Ah, učitelju! — jecaše Milisav, a krupne suze mu grunuše iz očiju. Milisava otpratiše vezana u Rekovac pred kapetana, pred onoga dobrog čoveka kome nema ravna u svoj Srbiji.

Kad je običan dan, tu sedi pored kapetana i kapetanica i ostala porodica, a ćata otide sa pet-šest okrivljenika i jednim pandurom u vinograd, pa onde nadgleda

Molila je kapetana, ali badava! Kapetan ga je mučio, sve dok nije priznao... — Siromah!... — uzdisaše seljaci, baš oni isti što su ga pre

Obradović, Dositej - BASNE

Evo jedan kratak razgovor nekoga staroga kapetana Raškovića, iz Golubića u Dalmaciji, s jednim Svetogorcem, koji sam u njegovom domu, na dan svetoga Nikolaja kojega on

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

71 ZAPEVKA NA GROBU KAPETANA ŠULjAGIĆA 74 ISTOČNICE 76 DOMODRŽNICE 78 VIKALICA ŽIVANE SA SUBJELA ALI KOJA JE IZ OBLAKA ZINULA NA NjENE ŠTALE AMBARE

ZAPEVKA NA GROBU KAPETANA ŠULjAGIĆA Već smo zemnoj prepušteni sili, njenom sudu, njenom ruganiju; već smo Judin celov okusili!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Kad tamo, sedi šest paša, tu je i naš domaćin Sirčić, i više od dvadeset kapetana. Sede, a mi stojimo. Pita nas jedan: „Zašto se vi s carem bijete, i zašto se caru ne pokorite?

Sva gospoda znade kako je on caru i vezirima izmet činio”. Pet glasova, koje od paša koje od kapetana, uglas rekoše: „vala tako je, nije u Vlâ ostao caru onaki izmećar, kao što je bio knez Aleksa.

Rano ujutru eto ti novskog kapetana, moga poočima, jerbo sam ga sinoć jošt uz put, kako smo se iz Crne Bare vratili, poočimio.

Dođemo u Crnu Baru. Opazimo našega kneza Kedića, i Cincara Janka, popa Nikolu Smiljanića i više kapetana i konjika. Među njima stoje ona četiri bega.

Jakov se meni izgovara i zaklinje: da i on ništa znao nije da ćemo ovako begati. Ja noćim u zabreškom šancu i ostavim kapetana Milovana Zujalovića iz Tulara s preporukom, da on tune komandira i došavši narod u Cesariju prevozi, a da ću ja ići

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Odem ti ja u Šabac nešto poslom. Uvratim se kod nekog Nikole, što je ovde bio ćata kod našeg kapetana. Uđem u kuću, a sama mu gospođa njegova tu. Pogledam, a ono stoji pored duvara jedan gvozden astal...

je l̓ te? — Jes̓, to će kapetan graditi. U nas, hvala bogu, to ne grade. — A imate kapetana? — Imamo — ja! — odgovori Radan već izlazeći iz strpljenja. — A ima li dece? — Ima dvoje-troje...

Ama neka ko god zamoči pero, odmah ti tu potegne kapetana: te ne znam — u crvenim jemenijama s repićima; te — tur mu do zemlje; te prekrstio noge na sidžadetu pa puši iz čibuka;

Što se ne bi napisao kakav lep kapetan?! Eto, na primer, znam ja jednog veoma finog i lepog kapetana... nekog Maksima Sarmaševića. Biće dve godine kako je dobio čin kapetanski.

Dakle, kad je god sabor kod n-ske crkve, dođu i gospoda iz Vladimiraca na sabor. Kapetana ćete lako poznati. Na njemu je najnovija uniforma od sve uniformisane vladimiračke gospode.

Tog pandura veoma vole kapetan; doveo ga čak iz drugog sreza kad se premestio. — Osim uniforme i pandura, poznaćete kapetana i po lepom stasu i obliku njegovom.

Pa još ono njegovo zvanično ponašanje! Evo, smeo bih se s vama opkladiti u što god hoćete da niste dosad našli takvog kapetana da mu se i u govoru, i u smehu, i u pogledu, i u svakom ma i najmanjem pokretu ogleda stroga zvaničnost kao što je u

i u pogledu, i u svakom ma i najmanjem pokretu ogleda stroga zvaničnost kao što je u Maksima Sarmaševića, našeg lepog kapetana. — Eto, na primer, kakav beše kapetan Jakov Jakovljević, što je bio nad ovom kapetanijom pre Maksima.

Čisto bi se svaki dan sudio, samo da ulaziš u tako čistu, tako provetrenu i namirisanu kancelariju i kod tako lepog kapetana!... Pa i kapetanica i deda Maksimova — sve ti je to nekako uljudno i u svom redu.

— Jes̓, bogme, gospodine! — opet graknu Vučevčani. — Bio sam baš mlađi pisar kod pokojnog Vula Ivića, kapetana. Kad se vratimo tako sa sabora — nose dva pandura pune vreće darova.

— 3nam da nije ni u jednoj kapetaniji nijedan kapetan tako dočekan kao što ste vi dočekali vašeg kapetana. Eno, poznajem ga po razgovoru, kako je veseo i dobre volje. Nikad ga nisam video tako dobrovoljna!...

Znate šta? — uzviknu Đuko kao dosetivši se. — Kad reče u varoš — i ja sam baš jutros iz varoši, pa uz put sustigoh kapetana, te pođoh amo s njim. Ja sam kupio za moju čeljad nešto šećera — mogu vam dati, kad baš hoćete...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Zbog toga on opet juriša na kapetana: — Jeste li videli onoga s nogom? — Koga s nogom? — Ta onoga bez noge? — Koga bez noge? — Ta onoga sa štakom?

Kad je sve dobro! Stara žena briznu u plač: — Daleko smo od dobra, moj sinko! Ostadosmo bez kuće i kućišta. Kapetana kao da neka ledena ruka ščepa za srce, ali ta ruka isto tako naglo popusti, jer on u isti mah opazi kako se preko

Na! — Hvala, gospodin-kapetane! — reče vojnik, isto onako pozdravljajući kapetana. — Drži, tata! Ja nemam ruke. — Evo i ja ti dajem moju ćilibarsku lulu. Vredi dva dukata — reče Stevo, praktikant.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

) Špacira se s njim ispred kuće, a iznela veliku loptu što je na prezent dobila od onog Švabe kapetana sas lađe »Maria-Anne« pa se lopta, pa svaki čas ispusti, k’o bajagi, loptu, a lopta se otkotrlja, a ona ga onda moli da

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

htela kakva mlađa čaveka koji je lep a nije siromah; ili kakva mlada, većeg ranga činovnika; ili kakva penzioniranog kapetana, ali da nema više od trideset i pet godina. Ovakvih partija baš nije lako naći, pa zato se gospođa Makra i ne udaje.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Gle, jauču ona, zlatni vek je prošao; to je onaj rudničkog kaznačeja Mijaila i gročanskog kapetana Mladena. I opet duboko ćute, a oko njih, i dalje, sve se trese u epilepsiji i talasa bez smisla.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Naročito želi da vidi one koji se nalaze pod istragom: braću Isakoviče i kapetana Piščeviča koji je uvrteo u glavu da ode u Rosiju.

Priznavala je od sebe za boljega samo jednog malog kirasira, majmunskog lika, kapetana Padovanija, i Pavla Isakoviča. Kad bi joj se desilo to, da joj neka ljubomorna gospoža podmetne nekog podmuklog,

Terciniju su bili dali kapetana Pavla Isakoviča, da ga, živa, ili mrtva, preda u gradu Oseku, Generalkomandi, lično grofu Gajsruku.

Pitao se s kim to putuje i kuda? Tekla Božič je, međutim, bila rešila da odvede kapetana u još jednu šetnju. Ona, potrča uzbrdo, a kapetan vide kako odskoči, kao čigra, ili neki plav cvet iz žita, sa svojim

A njena ćerka počela je, uskoro, da pilji opet, prkosno, u kapetana. Tako su se satima vozili major Joan Božič i njegova familija. I Pavle sa njima, do varoši Grana.

Gospožica Tekla vrisnu kad to ču. Rekla je, glasno, ocu, da njena mati, izgleda, kapetana preže, preže. Iako je i takve razgovore bio čuo u Temišvaru, Isakoviču takvi razgovori nisu bili ni zanimljivi, ni

Ponudio mu je na prodaju svoju abu. Nigde takve abe nema, kaže. Molio je kapetana da siđe iz kola i vidi njegovu robu. A kad Isakovič i ne odgovori na to, čovek ga začuđeno pogleda i upita: otkud

Niko ne voli da ga vezuju. Ona se, kao mati, nada više od kapetana, nego od ćerke. Ćerke materi, sve, ne kažu. Ćerka joj je, međutim, sve ispričala, šta bi, na onom proplanku.

Domaćica mu je rekla da je njena ćer, baš tog dana, dobila, iz Ajzenštata, novu muziku „Der Zerstreute“. Pitala je kapetana da li svira u flautu.

Veterinar, sa svoje strane, očigledno, pokušavao je da se iza Božiča, domaćina, ili kapetana, krije. Nije napadao žene. Božič i domaćin su, međutim, glasno vikali.

Gospoža Evdokija bila je stala pred ogledalo, kod peći, i imala je neki čudan osmeh na licu. Držala je kapetana za ruku i šaputala mu da se ne treba bojati Božiča, jer joj je sam muž dozvolio da igraju.

To, da ga jedna gospoža, u prisustvu svoga supruga, tako drsko, poziva, u postelju, bilo je veliko iznenađenje za kapetana. Činilo mu se uvreda celog njegovog naciona.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Muhamedanska vlastela je činila vojnički stalež, nezavisan od sultana, sa velikim brojem „kapetana“ (bilo ih je na 48) koji su imali sedišta po varošima.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Nemam vremena za to! Na nadgrobnoj ploči konjičkog kapetana sunčala su se dva guštera a očice su im svetlele kao biseri. Bilo mi je žao da ih pokrećem i pođoh dalje.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Nasred logora pobesne konj kapetana Antonoviča, i čitava gomila sjuri se na njega da ga ukroti. Međutim se, kod poslednjih kuća pečujskih, ukazaše kola,

Pa zatim, upivši pogledom vlažno nebo što se bilo naoblačilo, zauzda, brižan, konja i upita kapetana Piščeviča, koji je jahao kraj njega: „Čto znači pri zahodu Solnca ovo znamenie, Piščeviču? Dojdosmo zdravo i u spokoju.

Nasloniv se leđima na svoju kolibu, Isakovič, onako neobučen, sasluša izveštaj kapetana Antonoviča, koji je primao službu u logoru za tu noć, i parolu, što mu je posla Berenklau, koji ga je pozvao za sutra

Razgolitivši grudi, otpravi brzo kapetana, narediv nabusito da se, noću, u logoru, niko ko beži ne hapsi, a pri povratku, u zoru, niko ne predaje stražama.

Da Isakoviču sasvim zacrni, dodeliše mu tih dana u puk i dva nemačka oficira. Kroz dve nedelje, potom, okovaše kapetana Piščeviča i odvedoše ga da mu sude, kao bajagi zbog spremanja pobune.

Hapšenje i suđenje njegovog najstarijeg oficira, Piščeviča, kapetana šidskog, razbesnelo ga je toliko da mu je krv udarila na nos i da se počeo gušiti.

misliti na decu, ići bratu u Budim, đeneralu u Temišvar, kupovati konje, kola, podići kovačnicu u selu, premestiti kapetana Antonoviča, pisati iscrpan izveštaj o povratku Slavonsko‑podunavskog polka, a naročito, naročito spremati plan,

Matavulj, Simo - USKOK

Sjutra u ovo doba kapi ga već biti neće — zato, strikane, ded još po jednu! Dede, bolje je nego da opet kapetana liječiš i varaš! Onaj pečeni i oglodani kuvar skoči s klupe: — Šta vara? Ko ga vara?

Sremac, Stevan - PROZA

Ostao je isti onaj idealista, stari borac protivu tiranije, ma u kom se vidu ona pojavila. Borio se protiv kapetana i pisao češće dopise.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Jednog dana zamoli vojnik svoga kapetana da ga pušta u lov u planinu, što mu ovaj i povolji. Vojnik se uputi kroz planinu i nekako zaluta, da ne moga nikako

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

ljudi koji su pešačili za ovu zemlju od Đakovice do Krfa, a zatim provili na liniji Marselj-Tulon, na razaraču „Termidor“ kapetana Morisa Blanšara, kaji je bio častan čovek, a ne kao ovi današnji francuski šalabajzeri što se muvaju u vrećama za

Pazite samo ovaj fazon! Već drugog dana u garnizonu neko vikne Mišelinu da otrči do štaba i pozove kapetana Popovića. On, naravno, odjuri koliko ga noge nose i ufura naglavačke u štab, mislim, pravo među oficire kojih je tu

Tu je bio i kao jedan pukovnik, komandant ili nešto slično. E, pa moj Mišelino lepo pozdravi čike i kaže da su zvali kapetana Popovića tamo u garažu, gde su ga stvarno i zvali, mislim, nije prelaz ili neki fazon.

U stvari, kasnije smo ga nekako provalili i doznali da nikako nije mogao da položi ispit za kapetana, pa su ga morali penzionisati tako reći u najboljim godinama, na sreću naše škole, koja ga je uzela pod svoje, kao

Lepo se videlo kako unapređenje u rezervnog kapetana leprša prema horizontu i gubi se, prosto rečeno, u plavičastoj izmaglici!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Prema tome, vi imate zadatak da odvedete diviziju najkraćim putem do Mladenovca... Za vođu releja određujem kapetana Stanojčića! — Komandant upre pogled na njega. — Razumem! — progovori kapetan Stanojčić.

— Ženske!... Gde su?... Koliko? — povikasmo uglas. — Jes, bogami. Prođem pored kuće kapetana Svete, komandira čete, i čujem pesmu... Ajd, velim, da svratim. Kad tamo, zamalo da se preturim...

“ — Znate, stidi se ženska. — Molim, molim — velim ja — izvinite. Koga tražite?“ — zapita. — Kapetana Svetu — rekoh. „Nije još došao“, i utrča u drugu sobu. Posilnoga nema i ja stojim sam u predsoblju... Ne smem da uđem..

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

On nešto mnogo preti učiteljima. — Preti ja. Šta ćeš mu — sila je velika. On ti je pravi gazda u srezu, kapetana ne verma ni ovoliko... A zao je, bratiću moj, kao... kao... Šta tu, šta on može učiteljima!

Sad dođe red na kapetana da pocrveni i obori glavu. — Hm... koješta !... A šta sam ja ovde ?! viknu on, dižući se. — Sedite, sedite vi tu, dok

Ovaj nameštaj, pa razne sitnice, zvonce... Što ja ne odoh u policiju ?... Doterao bih do kapetana.. pa sednem onako u onu duboku naslonjaču, pritisnem dugme... zvrr... uleti žandarm... Zovi mi... hm... koga ću ...

I Gojko razvukao usta dužinom cele vilice, smejući se prizoru, kad Velja uđe i vidi ga kao kapetana. Uđe kapetan, ljut. Gojko skoči, iznenađen, i umalo ne dreknu, jer se beše sav zaneo u mislima.

»Neka, bolje da je ne diram«, reče u sebi, pa stade prstima češljati bradu. — Govore li što za kapetana, da neće i njega ?... — Kažu, biće premešten. Dobar je čovek... mnogo dobar; svima je u volji.

šta odgovara, pa nastavlja: — Gospodine, kapetan nam veli — i predsednik pokaza rukom desno do sebe, Gojko ugleda kapetana i bi mu malo slobodnije, zna čoveka, — veli nam gospodin kapetan, da i vi imate nekakve žalbe na pređašnjega pisara

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Toma je, u drugom braku, bio oženjen ćerkom graničarskog oficira, varoškog kapetana Pančeva, Pante Vujića. Taj Panta je bio čuveni ljubavnik svog vremena i sahranio je tri žene.

da je u zgradi Varoške kuće u Pančevu, koja i sad stoji, morala da pere kamenite stepenice, pred stanom varoškog kapetana. I zimi. Na kolenima.

uzimao mitraljez na rame, pa trčao prema neprijatelju, bio se oženio nekom damom, izrodio sa njom decu, i nije mogao, od kapetana, dalje. Tu, i tutilo. Valjda zato, bio je prava zver u čoveku.

Ulazim, dakle, kod tog kapetana i predstavljam se, urličući, a on se kikoće i kaže da sam porastao. Pruža mi ruku. Deset me godina nije bio video.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

tek onako, šale... znaš... poče on da muca, a videlo se da mu nije najtoplije oko srca, čim kmet pomenu kapetana. — Hm, šala ja, presešće ti... reče kmet i ode.

Sinoć im se pohvalio jatak, kako je »žestoko prevario kapetana«, rekavši mu da su oni u valjevskom okrugu, pa sad sede bezbrižno, očekujući da im se donese pečeno jagnje, vino i

Pušku je položio nemarno u jednoj ruci, te izgleda da mu je ona na smetnji. Kapetana nigde »ni od korova«. Ko zna gde on sad očekuje rezultat potere.

Nije ni čudo! Odjednom nastadoše nekakve promene, i jedno jutro puče glas: »Dolazi nam za kapetana stari Burmaz!« Da je naša Grabovica obrnula tok uz čaršiju, i to nas ne bi tako začudilo kao ovaj glas, jer smo držali

Obradovasmo se, i Bog zna kako, ali pritajasmo radost, da ne uvredimo dosadašnjeg kapetana, koga su, siromaha, otpustili iz službe.

I mi se načetili, pa slušamo i ne dišemo. Istina, mnoge mu reči onde i ne razumemo, ali svi vidimo da nam kapetana zorli rezile; kad dođe kakva krupnija reč, učitelj vikne jače, a popa se namršti i prekine ga.

Posle mu pišu za neke šumske bilete, pa za glasačke spiskove (a mi smo još svi hvalili kapetana, kako je on to vešto izmajstorisao, — i nije čovek od nas krio, sve nam je sâm pričao); pa posle o nekim seoskim

Mi ljudi iskupili se kod Tapura, pa razgovaramo i čekamo kapetana na 'ladnu. Tu se dovijamo od svake ruke ko može biti pisac onog dopisa, ali ništa ne mogosmo zaključiti.

— Pa kad ga vcdiš, brate, 'nako u društvu, — veli Mitar, — rek'o bi da je anđeo. I posle toga, on počituje kapetana k'o god i mi... I tako ućutasmo, pa samo pogledamo naviše otkud će naići kapetan, ali dvanaest prođe, a njega nema.

Raziđosmo se oborenih glava, žaleći kapetana i zamišljajući kako on sad nevoljiše sa onim poslom, koji mu je svakad bio s neruke.

Pre osam časova pođosmo k poštanskom zdanju, ali sretosmo uz put kapetana i od njega saznasmo da nije toga dana izašlo u novinama. Kao da nas poli hladnom vodom.

Svet jurnu gomilom i sve se zgruva oko jednog stola. Za trenutak naređasmo se i upresmo oči na kapetana, gledajući kako namešta naočare i previja novine na onu stranu, gde se vidi, krupnim slovima, odštampan njegov potpis.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

mu je čudno bilo kad je u kom selu tako video kako to svet onako po starinski dočekuje i ispraća svoga, na primer, kapetana. On prema njima kao otac, a oni opet prema njemu kao deca.

Kao već odvajkada, dočekali seljaci kapetana lepo. Po kmet-Milisavljevoj kući nastao pravi lom, pogibija kokošaka. Sprema on sve u svojoj kući, a bogata, dao bog,

Sprema on sve u svojoj kući, a bogata, dao bog, kuća, pa mu to i lako i milo mu. Sprema se za kapetana; a tu, boga mi, treba paziti da se ne postidi ni gost a ni domaćin. Ča-Milisav pozove i Sretu.

Ostade stalan i ne ode tamo, nego se vrati kući u nameri da se zabije u sobu i smisli dopis u kome će napasti i na kapetana i na predsednika. Neće odmah leći, nego će gledati da kakvim dobrim delom završi dan. Nasipaće jedan dopis.

kapetanov dolazak u selo, a naslov dopisu glasio je: Zločin od osmoga maja, a sadržina mu je, otprilike, ova: Za kapetana reče tu da je zver u ljudskom obliku, i ništa manje; da je pravi dahija, i da obično, kad pođe u srez, vodi čitavu

A Sreti milo, pa mu sve raste kika i za svoj dopis, a i za ovo zgodno upoređenje kapetana s vrećom. — Rezilak, more — veli ćir Đorđe — što se čini.

U svakom trećem-četvrtom broju novina tek čitaju neki dopis ili protiv kapetana ili protiv predsednika. »Šta je ovo, pobogu brate!

Mada je ovo sve čisto mesna stvar bila, ipak nije mogao a da ne ošine, onako zgodno kako to samo on ume, i kapetana. A to je bilo na onom mestu u dopisu gde je spomenuo neki »oslonac« i nekakav »militarizam« Purka pandura.

Miraboom, zvonom revolucijskim, a novoga opštinskoga birova, grlatoga Tripuna Dantonom i Jelesija Ćopu Kutonom i kapetana Džingishanom — hajde da se kojekako i razume; ima bar neke, neke logike — pa šta je tu je sad.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Mori je tako uneo potrebne ispravke i dopune u kartu kapetana Folgera. Od tada su pojedine naučne ekspedicije podrobnije proučavale Golfsku Struju.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Onda on reče: „Molim vas, braćo, upitajte kapetana vašeg, bi li ih na otkupe za gotove novce dao.“ Oni ga odmah veselo poslušaju, potrče i zovnu kapetana.

“ Oni ga odmah veselo poslušaju, potrče i zovnu kapetana. Kapetan iziđe, i oni se odmah pogode, on kapetanu brod i trgovinu a kapetan njemu vezane robove.

jedinu šćer i nje babicu, što su im Turci zarobili, ali ni on od velike radosti nije se mogao uvjeriti, već pozove kapetana dvije ure poslijed podne, da pođe u njegov | dvor da ga iskuša, jeli istinito što mu srce kaže.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Aćimovi politički dušmani veruju da sam glavni četovođa Timočke bune, koji je pobio nekoliko sreskih kapetana i oficira, pobegao sa streljanja i sklonio se kod radikala, u kraj u kojem ga niko ne poznaje, i postao ,,bajagi sluga''.

trice da kupi sve te čaršijske sitne dućandžije, bojadžije, opančare i terzije bez posla, seljake koje je poziv sreskog kapetana i suda dovukao u čaršiju, penzionere što počinju dan srčući kod „Orača“ prvu jutarnju kavu.

Za večerom se Aćim hvalio, prekjuče je to bilo, da je i četvrti put najurio iz sela sreskog kapetana koji je došao da smeni poslednjeg predsednika opštine, radikala, u Aćimovom srezu.

— Pitaj popa — tiše reče Aćim, pomalo se i gadeći bolesnog, jektičavog izgleda kapetana, na čijim je šiljatim ramenima i smešno i jadno Visio plavi mundir. — Smrt oglašuje. Četiri deteta su ostala bez oca.

Andra utrnu lampu i leže. Vukašin na klupi, sedeći, provede noć. U džepu mu pismo predsednika vlade za sreskog kapetana. U zoru zakukaše dve žene. Zna za kim. Naricanje ga izvuče na ulicu.

Zna od rođenja, hajdučki je i jatački sin. ...Aćim Drugi put uđe u kancelariju i ne pozdravi kapetana. Veruje da će ga opet saslušavati zbog Čakarančevog ubistva pa odluči da ni reč ne proslovi.

— Otkud bi, ženo, takva gospođa kao što je Roza jela mačke kad nosi čizme bole od sreskog kapetana? Da znaš, Roza Švabica jedna je u celoj Srbiji. Gazda je čak iz Kragujevca doveo.

Kako dolikuje pravom apseniku i okrivljenom licu. Ovde se samo moja reč sluša. Ja sad mogu da odem kod kapetana i da mu kažem: Čuo sam kako su se dogovarali da podmite svedoka koji zna da je Aćim dao sto dukata onom probisvetu što

— Sad kad si pročitao novine, možeš da ideš kući. Umrla ti je snaja. Aćim trže glavu i pogleda u kapetana. — Red je da joj zapališ sveću. Možeš da ideš. U zdravlje, Aćime Katiću! — za kapetanom ostadoše otvorena vrata.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Preneli su ga u kuću kapetana Petra Novakovića Čardaklije, njegovog prijatelja i, tamo, izlečili. U Pašinom dvoru jedva da je bio proveo petnaestak

Ali, ako bi nastojao da prati hronološki niz događaja, onda bi valjalo da se zaputi niz padinu, Ulicom Kapetana Miše, sve do Ulice Gospodara Jevrema.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Sa tom namerom ukrcah se u lađu koja, pod vodstvom časnog i odličnog kapetana Fic Roja, isplovi odmah iza Božića 1831 iz luke Devnopota“.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ja sam imao trideset godina, novu artiljerijsku uniformu kapetana i beli orao s mačevima na prsima. Ja sam bio rado primljen, voljen i omiljen zbog svoje skoro smešne iskrenosti, zbog

I jedno i drugo je podjednako surovo. Meću izginulima bio je i leš art. kapetana Milana Popovića, poznatoga po bogatstvu, po inteligenciji i po vrlini. On je bio prva žrtva za osvetu Kosova.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

je samo od početka; a kad vide da mu samo pitanje stavlja na raspoloženje povoljan odgovor, on dođe k sebi i, pogledavši kapetana pravo u oči, odgovori odlučno: — Ne znam, gospodine!...

— Šta veliš, more? — viknu onaj s prozora. — Zovi ljude, budi kapetana! — viknu Radisav i stade da trči tamo i amo pored zida, ne znajući da li da uđe unutra ili da stoji napolju.

i ovom prilikom, kao i svakom... — reče on, dižući svoju »šlafkapu« i pozdravljajući kapetana, koji nešto turobna izgleda dođe među društvo i sede. — Dobro jutro! — pozdravi se kapetan, sedajući za sto.

— Koji te đavo tera noćas?... Šta lupaš toliko?... Šta hoćeš?... — Kapetana... Gde je kapetan?... — Što će ti noćas kapetan? — obrecnu se pandur srdito. — Treba mi, njemu ću kazati... samo njemu.

samo njemu... — E, snašo, tako bi mogao svaki ludak da dođe i da pravi larmu zabadava. Ne smem ja buditi kapetana za svaku sitnicu... moram znati zašto. — Đurica... Đuricu hajduka da mu sad predam živa... eto, to hoću...

Stanku je ostavio kod oca joj i dozvao lekara da je pregleda i leči. Lekar se nada da će preboleti. Kapetana očekivahu drugi nepovoljni glasovi.

je da i sam toga dana slatko jede burek, koji mu je poslao Mitko aščija, da pije staro vino, da traži skup duvan od kapetana... Što ti je živ čovek!... Dan streljanja dosad su krili od njega...

« »Ala me izdade onda krvnički! Ja se samo malo obrecnuo, htedoh da joj pripretim, a ona op-trup, pa kod kapetana!... Vala joj je i priselo... jedva, kažu, ostade živa...

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

No najveću novost učini dolazak u selo Sulj-kapetana, staroga ratnika i goranskoga viteza lutalice. OD Sereza do Vasjata, n od Debra do Ćustendila spominjano je njegovo ime

— Potesno li će me nađeš — isprsi se Spasa očajnički: — te da te lažem? — A si poznaval nekad potura Sulj-kapetana? — Jesam. — Beše li toj neki put na nečare? — Ne znam, aga... — Ne, ne — zbori pravo.

Krakov, Stanislav - KRILA

Student je o tome u ”Ratnom dnevniku” čitao. Već su bili pijani, kada je posilni kapetana Danovića donosio neku šarenu bocu. — Hoćete li malage?

Na ulazu se pojavila čupava glava. — Good evenіng... — Mu dear!... Iveta je utrčala i obgrlila engleskoga kapetana. Duško se smeškao. Ivona, Iveta... sve se to mešalo po njegovoj glavi. — I njega, i njega, — vikao je Mitford.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

bi taj će se sutra posvetiti, a kad izađe u selo, on se svađa i grdi s ljudima kao ciganka, kaišari, panjka seljake kod kapetana. E nema nigde našega popa Jove. Taj je ginuo za sirotinju. Sad nema takvih popova...

Moram znati šta je tamo. Nađite mi odmah kapetana Vojvodića. Nađem kapetana i đeneral mu naredi da uzme 20 konjanika, da ih razmesti između Aleksinca i sv.

Moram znati šta je tamo. Nađite mi odmah kapetana Vojvodića. Nađem kapetana i đeneral mu naredi da uzme 20 konjanika, da ih razmesti između Aleksinca i sv. Stefana kao poštu, sam da ode do sv.

Đeneral je đipao od muke. Brže bolje dozva kapetana Cvetka Pavlovića i posla ga sa još dva Rusa i dva eskadrona da zaustavljaju i teraju napred begunce.

Dimitrije odjuri. Černjajev sede, napisa nekoliko reči pa se okrete meni. — Jašite, jurite sve u trku, nađite kapetana Sirovackog, on je negde oko Šumatovca, podajte mu ovu zapisku i recite mu, i pomozite mu da se naši bataljoni što

— Ne, reče mi kapetan, tamo će biti Turci. Ostavim šanac i posle priličnoga lutanja nađem kapetana Sirovackoga i majora J. Petrovića, gde sede pod kruškom više Prendićeve vodenice.

Sad ostavim bedem i okrenem se da vidim gde je đeneral. On još seđaše s dr. Vladanom i Komarovom nedaleko od mrtvoga kapetana Živana. Đeneralu su drhtali obrazni mišići, bio je jako uzbuđen, pogledao je u Živana, a oči mu se zamutile od suza.

Kažem mu da se major Velimirović ubio i da je ovo pismo od njegovoga brata kapetana Velimirovića, upravljeno lično na đenerala.

potpukovnik; pukovnik Kosta Protić, komandant aleksinačkih položaja, dobio je, kao naknadu za izgubljenoga brata, (kapetana Živ. Protića), đeneralski čin. Na ovaj se račun u štabu pilo i veselilo.

Rsavcima, kad je između Pirkovca i Labukova napadnu s boka 250 naših dobrovoljaca, sa dva merzera, pod komandom ruskog kapetana Protopopova.

Jakovljević sa 5 bataljona, a na levom krilu 6 bataljona pod komandom ruskog kapetana Ščorbe. Zajednički front bio im je okrenut zapadu, t.j. Aleksincu a odstupnica im je bila na Aleksinačku Banju.

Usput stignem ruskoga kapetana Maksimova. Jedva se vukao. Konja mu ubili Turci te u padu konj povredio nogu i njemu. Ustupim mu konja a sam pođem peške

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Tada je upravnik održao govor o redu, disciplini, govorio je o kaznama i najzad predstavio kapetana Voju „Fikusa“. —... Od danas, gospodin kapetan je sobni starešina. Njegovim naredbama pokoravaćete se bezuslovno.

— Pa dobro... šta da radim! — uzdisao je upravnik. — Postavio sam im onoga kapetana za sobnog starešinu, a on ispao sada najgori. Zvao sam ga. Znate šta mi kaže: ,Ja dve godine nisam sišao sa položaja.

Uzrujan žagor ispunio je paviljon, a kroz ono brujanje začu se glas kapetana „Fikusa“: — U strelce! Drugi viču: — Evo je... — Teraj otuda... — Sad je pod krevetom... — Pobeže!

— Kako?... Zar nisi video gospodina kapetana, pre nekoliko večeri? — veli Pera. — Naravno! — dobacuje ozbiljno kapetan „Fikus“. — „Sami sebe i drug druga“...

Sergije zaustavi konja. Bataljon zastade, ali su vojnici i dalje gazili u mestu. Sigurno je i on poznao našeg kapetana. On sjaha s konja i polete „Fikusu“ u zagrljaj. Onda su se pogledali, držeći jedan drugoga za ramena. Opet se poljubiše.

„Fikus“ se diže. — Pjom etot bokal v čestj svojevo i našavo druga i brata kapetana Sergija Nikolajeviča. Glave se podaviše unazad i svi, kao po komandi, lupiše izokrenutim čašama o sto.

Pilo se potom, gotovo bez predaha, u zdravlje kapetana Voje, poručnika Fjodora Ivanoviča... Ljubisav je nalivao vino, ali sve preko čaša. — Rđavo tempiraš, bato!

Zapitao sam ga zastrašeno: — A šta ću vam ja tu? Na jednom kraju usana kapetana Stojanovića javi se jedva primetan, ironičan osmeh: — Sasvim, sasvim, vas nećemo voditi.

Ne odbijam ništa — smeje se Tasa, pokazujući svoje bele zube. Zapitao sam ga za komandira, kapetana Lazara. Reče mi da je sada dobro. Bio je bolestan od malarije. Na osmatračnici se smenjuje s potporučnikom Ćirićem.

O sviranju i pesmi veterinara Svete i smehu kapetana Radoslava govorilo se celom dužinom fronta naše divizije. Sunce se klonilo.

Prešli smo reku i uputili se begovoj kući, gde je bio stan kapetana Radoslava. Dok smo prilazili, palo nam je u oči kako je krov sav izrešetan, kao da se na ćeramide sručio snop

“ — Kapetan Bora se najednom uozbilji. — Džamiću! — gledao je strogo posilnoga kapetana Radoslava. — Naredio ti je kapetan da doneseš dva litra vina!

Jakšić, Đura - JELISAVETA

PERJANIK: Žnaš, gospodaru, đe su najgušći oblaci onđe i munja sijeva — tako donekle viđasmo kapetana u nebrojnoj česti našijeh krvolokah, đe oštrim palošem po grudima potučene izmeti krstove piše, bog mu pomogâ!...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Prepô se Isaija, zamislio se, dok se nešto ne došjeti: — Da zovnemo, veli, kapetana i soldate s Kadine Vode da nas brane? — Teško onom koga drugi brani!

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

Šta, na primer, misliš ti, gospodin-Žiko? ŽIKA (on nije ni slušao govor kapetana, već se neispavan bori sa očnim kapcima koji mu jednako padaju): Ja? Ja ne mislim ništa! JEROTIJE: Kako ne misliš?

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Kapetan!... To je valjda bio kapetan u komšiluku, pa pala taraba, a ti onda veliš: e, sad i mi imamo kapetana. Za frau Rozu se govorilo po varošici da je cicija koja đavolu ne bi dala nož da se zakolje.

pronašla je davno kakvo se biće krije tamo kod gazda-Gavre, i govorili su: „To bi bio zadatak za nekog husarskog kapetana. Propade kod gazda-Gavre, kod principala (tako su ga morali zvati momci u radnji), propade jedan fini roman.

No, gospa-Fila je bila zadovoljna sa svojim životom takvim kakav je. Husarskih kapetana, u pograničnoj palanci prema Srbiji, bilo je zadosta, ali gospa-Fila nikada nije skakala da viri za njima.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

3, ali ne zatekoh više tamo onog rashodovanog, već jednog prekobrojnog kapetana. — Razume se! — reče on kad mu rekoh sve po redu — sva je pogreška u tome što je moj prethodnik pogrešno zapisao vaše

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Glavu zanosi neizmerni teret, i u ušima neprekidno bruji od silnoga treska i potresa vazduha. — Vode kapetana Vlaskoja, sigurno ranjen... — Da nisi ranjen? — zapita ga potpukovnik Petar. On samo uzdahnu i klimnu glavom.

— E, nije baš tako. Kontuzija je teža od mnogih rana — kaže potpukovnik Petar i pokaza na kapetana Vlaskoja, koji je nepomičan i bez svesti ležao na zemlji. Vojnici žurno odneše i kapetana Vlaskoja.

Vojnici žurno odneše i kapetana Vlaskoja. Vidimo neprijateljsku pešadiju kako nastupa u skokovima. Neke naše baterije, iako već na izdisaju, gađaju.

— Odsad pa do pet časova izjutra... uništićete celokupni materijal... — I topove, i municiju? — začu se krik kapetana Vojka.

— pitao je nestrpljivo kapetan Lazar. — Vidite! — potpukovnik stavi jednu ruku na rame kapetana Lazara, a drugu opruži. — Vidite li onu crvenu zemlju... Ispred nje je jedno gumasto drvo... — Vidim...

Takav je rat. Ljudi su postali bezdušni. Lice kapetana Lazara je ustreptalo, oči usplamtele. Kao da mu još uvek lebdi pred očima vizija kada su ovi isti neprijateljski

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad mu je sestra Leke kapetana rekla to u oči, Marko ju je svirepo kaznio, jer Marko je „zao pri ukoru“. Ali osuda je ostala, i ona je najtvrđi dokaz

Čudovišni su njegovi postupci prema sestri Leke kapetana i, naročito, prema Zlatanića Majci. Grđe nisu postupali ni Turci. Slična varvarstva on čini i u bugarskoj pesmi.

Ovamo dolazi i onaj jedinstveni opis Lekinoga dvora (u pesmi Sestra Leke kapetana) koji može da se poredi sa opisom Alkinojevog dvora u Odiseji i, naročito, opisi uzbuđenja prema spoljnim znacima —

Sasvim tako može se reći za nekolike druge naše pesme (na primer, Sestra Leke kapetana, Marko Kraljević i kći kralja arapskoga), jer je naš narodni pesnik — u svirepim uslovima života — umeo, pokadšto (samo

stisci — mogao je da imenuje (na strani 312) svega pet pesama: Ženidba kralja Vukašina, Ženidba Dušanova, Sestra Leke kapetana (ko li je tu župski vlastelin, Marko ili Leka?), Banović Strahinja, Marko Kraljević i beg Kostadin.

i Skadar), pesma Marko Kraljević i Beg Kostadin je geografski neodređena, a ostale tri: Ženidba Dušanova, Sestra Leke kapetana i Banović Strahinja vezane su za središte nemanjićke države (Prizren, Prilep, Kosovo, Kruševac).

Sestra Leke kapetana ne sadrži nikakav antagonizam državne i župske vlastele (jer se kralj Marko začudio i zastideo pred gospoštinom Leke

ne sadrži nikakav antagonizam državne i župske vlastele (jer se kralj Marko začudio i zastideo pred gospoštinom Leke kapetana, gospodara „sve prizrenske zemlje“), ali je struktura ove pesme određena ocenom da je „Marko turska pridvorica“, da je

drugu knjigu Ivan opravio pokraj mora lomnoj Gori Crnoj na sestrića Jovan-kapetana: „Bre, sestriću, Jovan-kaletane, viđi knjigu, časa ne počasi, pozivlje te ujak u svatove, da si đever uz tanku

na muštuluk majci; a kad viđe vojvoda Milošu, te dorata konja podigrava, a dogna ga blizu do đevera, do đevera Jovan-kapetana, đevojke se rukom dofatio. Al̓ da vidiš proklete đevojke!

prebrodiše, i čestitu Bosnu prejezdiše, te padoše na krajinu ljutu, baš u Vakup, prokletu palanku, a na kulu Kulin-kapetana; kako pa’še, oba zagraktaše.

Jeste l’ vid’li moga gospodara, gospodara Kulin-kapetana, koj’ je glava nad sto hiljad’ vojske, i koji se caru zatekao da ć’ Srbiju zemlju umiriti i od raje pokupit harače, da

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ovaj svet, ka ušljiv kožuh. Ko je to ikad video, ili je kad dočuo da sluga gospodaru smi suditi, ili hajduk na kapetana nabrekivati i cara seljani istezivati, da se divi gora i voda o takvom poslu!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti