Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Da propadnem u zemlju pred onim mladim čovekom! Od njega me najviše sramota! — Oho! Pa to ti meni nešto krupno kazuješ! — Takve sekiracije što smo ovo dana od nji’ imali, ne bi’ ni u snu snivala, nit’ bi verovala da mi je pre toga kogođ
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Kamarat! Otme ti se to tek onako, s onim dubokim srećnim uzdahom kojim kazuješ da si narastao do neba, da si stigao do posljednje mlake loge u ovoj noći, da si takao tvrde prste cure žetelice.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
! — Ama kažem ti da ne može! Nije sada miloševsko vreme! — veli ćata. — Aha! Za knjaz-Miloša li mi kazuješ?! Onoj beše čovek; muško, diplomat, bre! Može, em lepo će da može! Sve po zakon, a zulum, da rečeš, nema.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
mu odgovori: „Ništa drugo, nego doklen si živ, da se za moju dušu Bogu moliš, jer ću ja do malo dana umrijeti, i da ne kazuješ nikome.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ako njemu bude do nevolje, da se njemu u nevolji nađeš; ako li mu ne bude nevolje, možeš doći da se ne kazuješ“. To je Miloš jedva dočekao: „Hoću, bogme, moja braćo draga; kad ujaku neću, da kome ću?
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— Ama što da si zborim? Što da kazujem? — viknu ljuTito Mane. — Za koga da ti kazujem?... — Ete, za čorbadžijske da kazuješ... Što bre! Ja travu pasem, sol ne ručam, — ta nesam čula za tvoje rabote!... — E što si čula?
— Imamo si, imamo — prekidaju je jednoglasno i složno tetke Kaliopa i Uranija. — Što ni treba ti pa da nam ga kazuješ?... — Ta što... ako ste, demek, čorbadžike? A zašto ima onaj reč: devojačka su vrata svakomu otvorena?!
— He, lagala je što je zborila? Ne li? — Neje, ete, lagala, ama... ete, neje trebala da zbori!... — E, što mi kazuješ... što mi treba toj?... — Zone — reče Mane i priteže pas oko sebe. — Ja san nemam... Ja za večeru ne znam.. — Lele!