Dučić, Jovan - PESME
SELO Iz Trstenog Vitorog se mesec zapleo u granju Starih kestenova; noć svetla i plava. Kô nemirna savest što prvi put spava, Tako spava more u nemom blistanju.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Agagijanijan mu, pred jednom alejom kestenova, reče da su stigli. Božič je pričao, za tu svoju kuću u Leopoldštatu, da je kupljena za njegovu ženu, ali je
Pavle onda ugleda, na kraju jedne aleje kestenova, kuću, kud su išli. Bila je na dnu te aleje, mračne i na danu, sva osvetljena.
U sobi, kroz čije je prozore mirisala pokisla bašta, bila je prijatna hladovina. Granje lipa, i kestenova, dopiralo je do prvog sprata, a munje su osvetljavale njenu postelju, kao da je neko, sa oblaka, hteo da je vidi, dok se
Duž reda kestenova, u mraku, išao je i dug niz baštenskih zidova. Bilo je tek toliko mesta, da jedna kola prođu. Ipak je odskočio u
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Ali je prirodni okvir poloških sela skoro lepši no kosovski. Ona su u zelenilu od kestenova, kadšto debelih, vekovnih, sa velikim krunama, i u drugom voću koje je oko sela i između sela.
Pandurović, Sima - PESME
ALILUJA Bili smo deca, i na trošnoj klupi, U staroj porti, ispod kestenova, Pobožno, kada Maj i nada pupi, Slušasmo tiho, na pomolu snova, S nevinim horom skrivenih slavuja, Mutnu i tužnu
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
PLAČKO I SMEJAČKO U vreme kad su svetom letele srebrne pčele, u Ulici kestenova rasla su dva dečaka. Nikada ih niko nije video odvojene, mada nisu bili ni braća ni rođaci.
S osmehom pozdravi cvet izrastao u oluku, namignu gušteru koji se sunčao na dimnjaku. Ulica kestenova bila je puna ludi. Zabavljalo ga je da ih posmatra i prepoznaje. Ali zašto se Plačko ne miče?
sasvim nisko i nebo postane puno njihova sjaja, dve zvezde se naročito dugo zadržavaju na krovu jedne kuće u Ulici kestenova. Obe su iste boje i veličine, ali jedna iskri od radosti, dok druga plačno žmirka.
Obe su iste boje i veličine, ali jedna iskri od radosti, dok druga plačno žmirka. Dečaci iz Ulice kestenova tada podižu pogled ka nebu, uzvikujući: — Gle Plačka i Smejačka!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Svuda je mirno. Kamene balkone Kentavri drže, i noć duga ova Bezglasno, nemo, neosetno tone Alejom crnih, golih kestenova. Samo, - u tmini, polumraku lednom Vidi se negde slabi zračak plama u tihoj vili.
Noć pod crnim svodom Šumi psalme, paleć' sveće u visini... J. Dučić XCII 5 Vitorog se mesec zapleo u granju Starih kestenova. Noć svetla i plava... U tvome vrtu svaka ruža spava, Ladolež zasp'o na širokom panju.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Lišće kestenova u drvoredima već se prekrivalo predjesenjom rđom i s njih su se trunili na pločnik zeleni buzdovančići. Pokoji bi pao na
No on se, na sve oguglao, nije ni osvrtao. I opet su nicali mladi petoprsti listovi kestenova i pružali svoje žedne dlanove kapljama novih proljetnih kiša, a on je svejedno gazio i gazio — i plakao. A ko zna?
fizičke suze — kad pred veče prođem uz penjačicama obrasle ograde takvih bašta, pod zaštitničkim krošnjama pečalnih kestenova zakađenih dimom sa roštilja, pa kad preko plota, kao tuđinac, bacim oko unutra.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
mesto da se kaže kako je u sobu - sve do Vuka, biskupa i komesara - ušao miris bokora jorgovana, bagremova i kestenova, rečeno je da su sami oni kroz vrata ušli među ljude koji sede za stolom.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Onde sam, u seni divljih kestenova, posmatrao ono umiljato umetno jezerce sa njegovim malim vodopadom i ostrvcem, na kojem su izrasla dva vita jablana.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Veličanstveni mir i tišina vladali su svuda unaokolo. u podnožju planine, između pitomih kestenova, čobani su napasali svoja stada.
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Na kapiji stoji obešen fenjer, koji zajedno sa mesečinom osvetljuje vodenicu i oko nje tamnu goru, čija se debela, mrka kestenova stabla crno ocrtavaju. Iz daljine počinje da dopire svirka i pesma.