Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Hodao je i hodao, zamicao u proljetna predvečerja pod krošnjama kestenovih drvoreda, uvijek s maramicom na očima, a prolaznici su se osvrtali na njegovo neutješno šmrcanje, koje mu je potresalo
Ispratio sam Matu do svratišta. Šetali smo pod crnim sjenama kestenovih krošanja. — Jesi li ga samo vidio? Uvijek je ovakav.