Upotreba reči kidisa u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

i opet se prosu pljusak grdnje, dok se u tom nastupu ne upletoše njene ruke u kosu svoga muža... Pisar se odbrani, a ona kidisa na Ljubicu... Začu se samo jauk Ljubičin od bola, pa onda njen histeričan vrisak...

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

I ona će sa mnom... Istina, ko zna gde li će ona ?... Možda će i u raj ?... A jeste luda, pôs joj njen, U malo ne kidisa na čoveka! ... Vidiš, i to se mora narediti, mora joj se nešto učiniti da drugi put to ne radi.

— Neka, možemo i ovde narediti što imamo — odgovori Đurica, pa odjedanput kidisa na Vuja i steže ga rukama. Starac, još snažan, poče da se otima, trudeći se samo da prinese ruku k pojasu.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

nestade Josifa, a Leksa, poslednji izdanak porodice, sasvim zadivlja, opština kao dohvati energično ašov i budake, kao kidisa na grobnicu. Kad, neočekivano je preseče stari gospodin Avram.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti