Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
I ako bih se ja sam za nešto učinjeno kajao i kinjio, ona me je sama razgovarala i dokazivala da je baš tako dobro kako sam uradio.
Afrika
N. je živeo međ njima već više od godinu dana, i on ih je kinjio svakako, kako samo on ume. Bezbroj puta mi je rekao da u stvari prezire crne; trebalo je da međ njima nađe jednog
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
Ah, sirota Perso, nisam te znao uvažavati. Ona me je kukavna slušala kao cara. JEVREM: Pak si i nju kinjio, dok nije umrla. MAKSIM: Ti se u moje poslove ne mešaj.
Kud se on deo? JAKOV: O, čiča, tebi su večiti putovi nepoznati. Onaj isti magarac, koga si ti toliko mučio i kinjio, kome nisi slamu na vreme davao, koga si na kiši i snegu ostavljao, — onaj isti magarac bio sam ti ja. SELjAK: Kako to?
Ko je sad magarac? SELjAK: Jesi li ti bio vezan ovim ularom? JAKOV: Jesam. Nego budući da si me jako kinjio, stvorio mi je volšebnik jošt jednog magarca. SELjAK: Baš kao što je moj. Stani, nijedna vero!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Vencelovci — doznadoše sve. Čuda te se i toliko moglo kriti. Razumije se da ih otac odmah zatvorio u dvoru, kinjio i kaznio ih kako su — po njegovu mišljenju — i zaslužili. To se desilo na izmaku ljeta.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Pamtiš li koliko si puta pred tuđinima rekao da mi je narav toliko zla kao da su me Turci pravili i kinjio pokojnu mater? Koliko puta si mi ručak prekinuo: 'Žgoljavko, ne meli vazdan, ovce te čekaju!...
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
MITAR: O, sluta jedna, a je l’ ona sedila dok ti je otac bio živ? On se, bog da mu dušu oprosti, kinjio i život prekraćivao da vam što više pribavi, a gledaj ti sad ove, oće da utamani kuću.
Petrović, Rastko - AFRIKA
N. je živeo međ njima već više od godinu dana, i on ih je kinjio svakako, kako samo on ume. Bezbroj puta mi je rekao da u stvari prezire crne; trebalo je da međ njima nađe jednog
Ćipiko, Ivo - Pauci
Poslije, sjećajući je se, kinjio se kao i ona negda, i tada nije ni on, kao ni ona, znao kud će sa svojom zabreklom momačkom snagom... Pa gle čuda!
Onoga dana, u crkvi, kinjio se boreći se sam sa sobom. U odblesku raznih boja od stakala na prozorima, u onoj tajanstvenoj prošarici, klečala je
na nj prosti, čovječji osjećaji i otiskuju one tuđe, naučene, što se silom nameću i radi kojih se toliko u životu kinjio...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Da bih oterao taj nametljivi prizor koji me godinama kinjio u svojoj nesnošljivoj upornosti, uvek u dlaku isti, a da mu ne znam ni izdana ni ušća, ni zbog čega je tu, otvorim oči