Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Jedared Šamika sam sa Jucom razgovara. — Gospodine Kiriću, žao mi je što toliko truda polažete. I da vam nije dosadno sa mnom? — Ja sam najradije kod vas.
Njemu se Juca dopada što je negda bila zdrava i lepa. Pravi „galantom”! — Ja vas sažaljujem, gospodin-Kiriću! — Zašto? — Što vas usrećiti ne mogu. Kamo sreće da sam vas mesto laćmana izbliže poznavala! — Već sam omatorio.
Danas je za njega u životu svečan dan. Susrete se s bratom. — Stanite malo s fijakerom, gospodine Kiriću. Šamika stane. Brat, i ne pitajući, otvori vratanca i sedne do Šamike u fijaker. — Gospodine Šamika, sve znam.
fura — teret, tovar prtljag Hasna — korist, dobit hegede — violina Herr von Kirić . . . (nem.) — gospodine Kiriću . . . . . . Herr von Kirić, meіn alter Taenzer und Chavalіer, müssen Sіe mіt mіr tanzen (nem.) — . . .
Herr von Kirić, meіn alter Taenzer und Chavalіer, müssen Sіe mіt mіr tanzen (nem.) — . . . gospodine Kiriću moj stari igrač i kavaljer, morate sa mnom da igrate. herajn (nem. herein) — slobodno! napred! hineraug (nem.