Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Odnesi, imenjače, odnesi. — Otkud je on sad njemu stric? — ljubomorno šišti zapostavljeni Nidžo. — E, jest nabavio kićenog sinovca, nema šta.
— Baš si mi našao kićenog sveca — gakao je on žižeći zalojenim očima u slikara bradonju. — E jesi pravo goveče, pa makar da moluješ ne znam kakve
A da je rabota zaista onako nešto, neprilična koliko ti drago, jeste, brate, nema tu šta kriti. Optužilo našeg kićenog Panteliju da je u po božje noći napastvovao babu Trivunu i njezinu snahu Anđu.