Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Gospođica Vedel beše međutim svršila sviranje. Ja joj načinih nekoliko običnih komplimenata. — A ima li u vas klavira? — pitaše me. — Naravno da ima — rekoh ja, bez ikake volje za dalji razgovor.
Ja neću sažaljenja. Ti si... vi ste slobodni! Onda se stropošta na stolicu, lupi laktom po tasterima od klavira i nasloni glavu na ruku. Žice jeknuše zbrkano i bez reda, baš kao što beše u mojoj glavi.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Čika-Gavra sedeo je već na tom divanu, pa znao je kako valja sesti. — Ded sviraj, devojko! Sad frajla sedne kod klavira i počne svirati. Svira neku fantaziju od Talberga. Komad je težak, vrlo zapleteno ispada.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Taj dugajlija, iz Bašahida, imao je u istoj kući jednu Bečliku, učiteljicu klavira, pa je sa njom svirao Mondscheinsonate.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
specifičnu draž sa svojim utanjenim, žičanim glasom, sličnim onom oglodanom, pomalo racionalističkom glasu prestarjelih klavira. Jedno sam vrijeme češće odlazio k prijateljima u slikarsku koloniju, mirno predgrađe na rubu velegrada.
I o njenom ličnom mirisu, o onom specijalnom vonju starih učiteljica klavira po provinciji, za koji je Ivan tvrdio da bi ga zavezanih očiju prepoznao među hiljadu ljudskih vonjeva.
Ali u ono vrijeme, u provinciji je važilo gotovo kao utvrđeno pedagoško načelo da početke klavira treba učiti, ako je ikako moguće, kod što skromnije učiteljice, i na što lošijem instrumentu.
dogovoriti, pa bismo s kakvom izmišljenom izlikom trknuli da otkažemo lekciju, mom učitelju violine i njegovoj učiteljici klavira. Sačekali bismo se na uglu gradskog perivoja i zaputili se u lutanja.
I ko bi pravo znao dokle sežu jedni a gdje počinju drugi? Glas tog klavira, uz koji je baka prateći se sama pjevušila J' ai perdu mon Euridyce i Son tutta duolo, non ho che affanni, bio je onaj
J' ai perdu mon Euridyce i Son tutta duolo, non ho che affanni, bio je onaj krezubi, izlinjali glas starinskih klavira, čiji titraji suhonjavo žive i naglo se tanje.
Imam slabost za taj žičani zvuk starih klavira, koji emociji oduzimlje bujnost osjećajnog ekscesa i svaki retorički pedal, podajući i najpatetičnijoj frazi suzdržanu
provedena u njemu lebdjela mi je uokvirena nestvarnošću, poput onog minijaturnog pastelnog pejzaža na poklopcu staroga klavira. Čvrsto sam vjerovao da je raskid s njim bio konačan i nikad nisam pomislio da bih se nekad u nj mogao vratiti.
Na polituri poklopca nekoliko solidno uvezanih svezaka Sang und Klang-a. Upitao sam ga za njegovu nekadašnju učiteljicu klavira. „Umrla je”, odgovorio mi je sasvim kratko, između dvije žlice consommé-a, bez podrobnijih podataka.
Počelo je sa šalom. Najprije bockanjem na mjestu na kome je bila najosjetljivija, šalama na račun klavira, klavira kao instrumenta.
Počelo je sa šalom. Najprije bockanjem na mjestu na kome je bila najosjetljivija, šalama na račun klavira, klavira kao instrumenta.
u tom procesu postepenog otuđivanja i razmimoilaženja, s doziranim porastom gorčine i žučljivosti, odigrale su se na temi klavira, s metodičnošću koja je, naknadno, i mene samog iznenadila čitavim aspektom jednog svjesnog i programskog postupka.
Petković, Vladislav Dis - PESME
lepotom, i umna, Bleda kao tuga, mesečina, Izraza božanstva razumna I dubokog kao pomrčina, S krilima polutame, Kraj klavira Sedi i svira Komade osame.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Još poslednji put društvo se sabi u celinu oko starog kafanskog klavira. — Braćo, da uradimo još jednu i poslednju našu „filharmoniju” — ču se nečiji tobože veseli glas.
Načetili se zabezeknuti kelneri, kao aveti: kasirka jeca. Zvuci i ritam žmare. Glave oko klavira se ponaginjale, polegutilo se staro i mlado u melanholiji i ljubavi nekoj koja bi svet spasla, kad bi svetu spasa bilo.
— Ne mogu ništa rđavo govoriti, jer ja rđavo ne radim, ja sam od Vlaovićâ... A moram da bežim od Josifa i njegovog klavira? Tolika grmljavina, a nikad kapi kiše... Ne znam kako i vi, čika Avrame, ne osećate šta je s nama.
Svi su hvalili sviranje Agničino — hormajstor iz katoličke crkve, njen učitelj klavira, već ju je i prehvaljivao. Znalo se vazdan priča, za vas-dugi dan, o Soki: „ili ne izlazi sa svojima, ili ide pet
se sasvim iskrivim, i budem grbava kao Nadica, onda ću kazati tati sve, kazaću da o n a voli i čika-Mišu, i učitelja klavira, i velikog kalfu, jeste, voli ih, ja znam, ja vidim, a moj tata... — i udari u plač, histeričan.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Izgledali su nam zubi kao dirke od klavira i čak neki Sreten Aleksić, koji je sva „jotovana“ slova (ć, č, đ i dž) izgovarao kao jedno jedino, ne mogući da ih